Daniel Kovač (Pančevo, 1974) je jedan od onih ljudi koji su ljubitelji zdravog razuma (čak i kada ga nema), veruje da sve što je glupo propada, podržava pravo na grešku i sticanje životnih iskustava, ne veruje preterano u knjiško obrazovanje i smatra da ljudi ne treba da prestanu da rade stvari koje su radili u osnovnoj školi. Voli da putuje, ali ne turistički, nego obilazi razne krajeve i države kao radnik, što mu daje dobar uvid u običaje, navike i život ljudi. Smatra da svako treba da živi prema sopstvenom nahođenju i da istovremeno prihvati svoju slobodu i odgovornost. Kao inženjer proputovao je gotovo celu Srednju i Istočnu Evropu. Radio je u Turskoj, Rusiji, Poljskoj, Rumuniji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, zemljama Balkana... Svuda je sticao prijatelje i jezike. Napisao je četiri osobena mala romana, jednu unikatnu knjigu, pesme za pevanje, ali i za čitanje. Voli da crta, kao što je voleo i u osnovnoj školi. Pravi crteže u kompjuterskom programu Paint, pa od njih pravi grafike koje povremeno izlaže. Pre toga je imao izvesnu karijeru ilustratora i učesnika na likovnim izložbama, ali to je već stvar za dublje istraživanje. Svira gitaru u grupi Jarboli sa kojom rado nastupa širom bivše Jugoslavije. Sa Jarbolim je napravio pet dugosvirajućih albuma pesama i nekoliko manjih izdanja. Napravio je i Jesenji Orkestar sa kojim istražuje mogućnost savremenog folklornog izraza. Kroz Jesenji Orkestar je od 2007. prošla plejada muzičara zavidne reputacije. Bibliografija: Logika reke, pruge i otpada (2002) Carstvo (2007) Uzvodni bluz (2009) Klara i leksikon minimalnog života (2014)