korov, ili protiv književnosti

Korov, ili protiv književnosti

Marko Pogačar

Uskoro, Domaća književnost

Usputna, reći će skromno podnaslov ove knjige, kao da je rakija, a autor, Marko Pogačar, reći će i ovlašna bilježnica, pseudoknjiga, košnica teksta – i sve će to biti točno i približno, sočno i moćno, kao, uostalom, i knjiga sama. No ponajprije, danas ova knjiga djeluje kao fantastika iz bliske prošlosti, jer tijekom dvije godine, od srpnja 2016., autor je putovao 86 (registriranih) puta i obišao 68 gradova, a najčešće se sidrio u Zagrebu, Splitu, Beču i Berlinu. Korov, ili protiv književnosti knjiga je koja kao da je narasla na raspuklinama betona gradova o kojima piše, tamo gdje korov raste i upozorava, ona ciljano remeti geometriju žanrovskih gredica i granica, prelazi granice putnički i literarno, a sve by the way, ležerno i neambiciozno, što ne isključuje i polemičke natruhe i autopoetičke opservacije. Zapisivao je Pogačar svoje lirske refleksije o gradovima i ljudima i knjigama i prometnim sredstvima i o svemu onome što se razlistalom umu pjesnika nađe na drumu, pa stvorio jedinstveni tekst, klupko za dugo odmatanje i interventno uživanje, u kojem ljepota rečenice i osjetljivost zamjedbe rastu iz neke pobočne misli koja se razgrana, ili obrnuto, teško je reći gdje klupko počinje. Znamo, ali nije naodmet ponoviti, da se prva kultura bavila uzgojem žitarica iz onoga što je još do jučer bio korov. – Kruno Lokotar

Usputna, reći će skromno podnaslov ove knjige, kao da je rakija, a autor, Marko Pogačar, reći će i ovlašna bilježnica, pseudoknjiga, košnica teksta – i sve će to biti točno i približno, sočno i moćno, kao, uostalom, i knjiga sama. No ponajprije, danas ova knjiga djeluje kao fantastika iz bliske prošlosti, jer tijekom dvije godine, od srpnja 2016., autor je putovao 86 (registriranih) puta i obišao 68 gradova, a najčešće se sidrio u Zagrebu, Splitu, Beču i Berlinu.
Korov, ili protiv književnosti knjiga je koja kao da je narasla na raspuklinama betona gradova o kojima piše, tamo gdje korov raste i upozorava, ona ciljano remeti geometriju žanrovskih gredica i granica, prelazi granice putnički i literarno, a sve by the way, ležerno i neambiciozno, što ne isključuje i polemičke natruhe i autopoetičke opservacije.
Zapisivao je Pogačar svoje lirske refleksije o gradovima i ljudima i knjigama i prometnim sredstvima i o svemu onome što se razlistalom umu pjesnika nađe na drumu, pa stvorio jedinstveni tekst, klupko za dugo odmatanje i interventno uživanje, u kojem ljepota rečenice i osjetljivost zamjedbe rastu iz neke pobočne misli koja se razgrana, ili obrnuto, teško je reći gdje klupko počinje.
Znamo, ali nije naodmet ponoviti, da se prva kultura bavila uzgojem žitarica iz onoga što je još do jučer bio korov. – Kruno Lokotar

Marko Pogačar
Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studije komparativne književnosti i povijesti. Objavio je četiri knjige pesama, tri knjige eseja i knjigu kratkih priča. O stogodišnjici izvornoga izdanja, priredio je antologiju Hrvatska mlada lirika 2014. Urednik je u književnom časopisu Quorum i dvonedeljnika za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Književnu kritiku, uglavnom na teme savremene pesničke proizvodnje, piše za različite regionalne novine i časopise. Član je programskog odbora Goranovog proljeća, kao i redovni saradnik Trećeg programa Hrvatskog radija. Bio je stipendista fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, Literarische Colloquium Berlin, Internationales Haus der Autoren Graz, Krokodil Beograd, Récollets-Paris, itd. Učestvovao je na pesničkim festivalima i manifestacijama širom sveta. Nagrađivan je domaćim i regionalnim priznanjima za poeziju, prozu i esejistiku, a tekstovi su mu prevođeni na tridesetak jezika. Bibliografija: Pijavice nad Santa Cruzom, pjesme (AGM, Zagreb 2006, DPKM 2009.) Poslanice običnim ljudima, pjesme (Algoritam, Zagreb 2007.) Predmeti, pjesme (Algoritam, Zagreb 2009.)