
Nova strukturna promena javne sfere
Jurgen Habermas
Uskoro
Godine 1962. objavljeno je *Strukturna promena javne sfere*, prvo delo Jirgena Habermasa. Iz socijalnoistorijske i pojmovnoistorijske perspektive, Habermas u ovoj knjizi oblikuje koncept javne sfere kojoj dodeljuje mesto između građanskog društva i političkog sistema. *Strukturna promena* ubrzo je postala jedan od velikih klasika sociologije 20. veka i podstakla obimna istraživanja u oblasti istorijskih i društvenih nauka. Habermas se i u svojim kasnijim radovima kontinuirano bavio ulogom javne sfere u očuvanju demokratske zajednice. Suočen sa medijskom strukturom izmenjenom kroz digitalizaciju i krizom demokratije, Habermas se sada ponovo vraća ovoj temi. Središnji deo knjige čini esej u kojem detaljno razmatra nove medije i njihov platformski karakter, koji tradicionalne masovne medije – ključne pokretače „stare“ strukturne promene – sve više potiskuju u drugi plan. Fokus njegovih razmatranja je pretpostavka da novi oblici komunikacije narušavaju samopoimanje političke javne sfere kao takve. To bi predstavljalo novu strukturnu promenu javne sfere, sa ozbiljnim posledicama za proces formiranja demokratskog mišljenja i volje.
Godine 1962. objavljeno je *Strukturna promena javne sfere*, prvo delo Jirgena Habermasa. Iz socijalnoistorijske i pojmovnoistorijske perspektive, Habermas u ovoj knjizi oblikuje koncept javne sfere kojoj dodeljuje mesto između građanskog društva i političkog sistema. *Strukturna promena* ubrzo je postala jedan od velikih klasika sociologije 20. veka i podstakla obimna istraživanja u oblasti istorijskih i društvenih nauka. Habermas se i u svojim kasnijim radovima kontinuirano bavio ulogom javne sfere u očuvanju demokratske zajednice.
Suočen sa medijskom strukturom izmenjenom kroz digitalizaciju i krizom demokratije, Habermas se sada ponovo vraća ovoj temi.
Središnji deo knjige čini esej u kojem detaljno razmatra nove medije i njihov platformski karakter, koji tradicionalne masovne medije – ključne pokretače „stare“ strukturne promene – sve više potiskuju u drugi plan. Fokus njegovih razmatranja je pretpostavka da novi oblici komunikacije narušavaju samopoimanje političke javne sfere kao takve. To bi predstavljalo novu strukturnu promenu javne sfere, sa ozbiljnim posledicama za proces formiranja demokratskog mišljenja i volje.
- Broj strana: 108
- Pismo: Latinica
- Povez: Mek
- Godina izdanja: 2025
Jurgen Habermas
Jirgen Habermas (UK: /ˈhɑːbərmæs/, SAD: /-mɑːs/; nemački: [ˈjʏʁɡn̩ ˈhaːbɐmaːs]; rođen 18. juna 1929) nemački je filozof i društveni teoretičar u tradiciji kritičke teorije i pragmatizma. Njegov rad bavi se komunikativnom racionalnošću i javnom sferom.
Povezan sa Frankfurtskom školom, Habermas se fokusira na temelje epistemologije i društvene teorije, analizu savremenog kapitalizma i demokratije, vladavinu prava u kritičkom društveno-evolutivnom kontekstu, ali unutar okvira tradicije prirodnog prava, kao i na savremenu politiku, posebno nemačku politiku.
Habermasov teorijski sistem posvećen je otkrivanju mogućnosti razuma, emancipacije i racionalno-kritičke komunikacije koje su latentne u modernim institucijama i ljudskoj sposobnosti da promišlja i sledi racionalne interese.
Poznat je po svom radu na konceptu modernosti, posebno u vezi s raspravama o racionalizaciji koje je prvobitno postavio Maks Veber. Habermas je bio pod uticajem američkog pragmatizma, teorije akcije i poststrukturalizma.