Kintsugi tijela

Stil Senke Marić je poetičan i minimalističan, a pripovijedanje se
ostvaruje realističkim prosedeom romana pisanog tijelom. Junakinja
romana vodi privatni rat protiv bolesti, ali ovo nije knjiga samo o bolesti,
nego je ovdje riječ o borbi za dostojanstvo, čulnost i eros. Nije dovoljno
reći da je ovo zaista borben tekst, njegov užitak se krije i u poetskim
opservacijama u kojima je potez hirurga ples kista po slikarskom platnu.
Međutim, dovoljno je reći da je Kintsugi tijela hrabra knjiga pisana
vlastitim iskustvom koje nam nudi toliko potrebnu nadu u pobjedu života
nad smrću.

Faruk Šehić

Roman Senke Marić je nežan i borben, tužan, ali nimalo patetičan, njega
konstituiše jedan nesvakidašnje snažan narativ o slabosti. U njemu
caruje bolesno telo koje lucidno misli i duboko oseća, koje ume da bude i
pobedničko i groteskno, a o tom se telu izjašnjava svesno sapet jezik koji
čvrsto spreže sećanja i čitanja, terapije i operacije u staccato rečeničnu
artikulaciju. Senka Marić se ne da širini, odupire se iskušenju
ekstenzivnosti sabrano i spremno, naraciju skuplja i sažima, ne
dozvoljavajući da se isečak ličnog iskustva pretoči u hroniku, roman-reku
niti u nepregledno samosažaljenje autobiografije.

Vladislava Gordić Petković