Različita putovanja, jedna destinacija

 

 

U sklopu projekta “Evropa: Različita putovanja, jedna destinacija”, ostvarenog u saradnji sa programom “Kreativna Evropa”, Kontrast izdavaštvo je objavilo šest romana, zbirku kratkih priča i knjigu poezije, prevedene sa sedam različitih evropskih jezika, čiji autori su teme i fokalne tačke organizovali oko motiva putovanja i civilizacijskog napretka. Ova književna dela napisana su u rasponu od bezmalo osamdeset godina, od poznik tridesetih godina XX veka (Euđenio montale) do najnovijih ostvarenja (Melis Fridental, Katri Lipson, Šandor Jasberenji, Rihu Korhonen, Žoze Luis Peišoto, Karen Gilis). Naš cilj bio je da kroz poređenje i kontrastiranje njihovih individualnih i književno-nacionalnih osobenosti i poetika naglasimo ne samo njihov društveni uticaj na evropsku književnost, već i da ukažemo na činjenicu da je putovanje nezaobilazno važna književna tema koja ima snažan transformativni uticaj na pojedinca i čitalačku publiku uopšte, i da njen uticaj ne jenjava već, naprotiv, podsticajno deluje na svest pojedinca u savremenom svetu, koji je snažno obeležen migracijama, te otvorenošću i zatvorenošću granica.

Nobelovac Euđenio Montale motiv putovanja varirao je spajajući udaljene toponime u svojoj poeziji, ali i snažno se zalažući za duševno, duboko individualno nadrastanje ondašnjih istorijskih okolnosti (italijanski fašizam i uspon nacizma), Peter Vajs je u svom romanu programski predstavio individualne i kolektivne strategije antifašističkog otpora kroz priče o junacima koji su preduzimali putovanja u druge države ne bi li svoju pomoć ponudili na žarišnim ratnim područjima svog doba. Savremeni nagrađivani autori poput Šandora Jasberenjija i Žozea Luisa Peišota donose narative o životu stranaca u ratom zahvaćenim teritorijama (Đavo je crni pas i druge priče), odnosno postkolonijalnim izmeštanjima i povratku (Psi iz Galveiasa). Šandor Jasberenji dobitnik je prestižne Libri irodalmi nagrade, a Peišoto je nosilac svih relevantnih portugalskih nagrada za književnost i jedan od najvećih živih portugalskih književnika. Dobitnici Nagrade Evropske unije za književnost – Karen Gilis, Katri Lipson, Melis Fridental, Riku Korhonen – na različite načine naglašavaju značaj i važnost putovanja, rizike koje ono sa sobom nosi, ali i njegova često nagrađujuća svojstva.

 

1. SLADOLEDŽIJA

 

 

Čitalačka publika u Srbiji sa ovim romanom dobila je nesvakidašnje i zagonetno poigravanje sa identitetom u prelomnim istorijskim periodima, kakav je Hladni rat bez sumnje bio. Priča romana smeštena je u Čehoslovačku neposredno nakon završetka Drugog svetskog rata. Temperamentni umetnički direktor i dvoje glumaca rade na filmu po imenu Sladoledžija o muškarcu i ženi koji su prisiljeni da se u malom selu sakriju od nacista, pretvarajući se da su muž i žena. Glumci koji igraju svoje uloge nikada ne znaju šta će se dalje dogoditi – reditelj čuva zaplet kao tajnu. Glumci gotovo neprimetno postaju opsednuti svojim ulogama, a istorija kao da se ponavlja. Priča je blistava, scenična, ali kao da namerno izostaje izvesna dosledna mračna logika koja čitaocu – ili gledaocu filma – može pomoći da se utvrdi u nekoj apsolutnoj istini. Rešenje je nesumnjivo izazovno: promena političkih sistema i društvene klime, naporedo sa promenama u samim junacima, izmiče jasnom i preciznom rasporedu, otvarajući veliki broj pitanja.

 

 

Dragana Cvetanović je diplomirala na Katedri za skandinavske jezike i književnost na Univerzitetu u Beogradu, i magistri­rala na Katedri za finski jezik i kulturu na Univerzitetu u Hel­sinkiju. Ima dvadeset godina prevodilačkog iskustva. Predavala je finski jezik na Odeljenju za južnoslovenske jezike (2007–2011), a trenutno radi kao istraživač na Institutu Aleksanteri u Finskom centru za ruske i istočnoevropske studije na Univerzitetu u Helsinkiju. Učestvovala je u programima stipendiranja Finskog kulturnog fonda (2014), Fondacije Kone (2016) i Fondacije Emil Aaltonen (2016). Izabrani prevodi i dela uključuju: 41 pesma, antologiju finske i finsko-švedske moderne poezije, objavljenu u „Sarajevskim sveskama“; Skandinavske književnosti u prevodu na srpskohrvatski jezik / Pohjoismainen kirjallisuus serbokroaa­tin kielella (antologija skandinavske književnosti prevedena na srpskohrvatski, izd. Ljubiša Rajić); Rusija kao sused / Rusija kao sused, izd. autorka Hana Smit (2014), itd. Učestvovala je i u pro­jektima Modul Jean Monnet Istok u Evropi: Istočni ugao prema evropskim studijama; Istraživačka sesija o pismenom diskursu; Sosiolingvistiikan lukupiiri, itd.

 

2. PČELE

 

 

 

Fridental u romanu Pčele opisuje avanture Laurencijusa Hilasa, studenta koji zajedno sa svojim papagajem Klodijom pristiže u Estoniju svega nekoliko godina pre kraja 17. veka. Iako Tartu ima reputaciju grada muza i značajnog sedamnaestovekovnog univerzitetskog centra, entuzijastični i osetljivi Laurencijus počinje da oseća da se crna žuč u njemu nagomilava i polako sleže u bolest zbog koje nije u stanju da razlikuje stvarnost od nestvarnog. Na tragu proze Umberta Eka, stvarajući mračnu atmosferu jasnim stilom i jezikom i kroz zanimljivu radnju, Fridental uspeva da opiše jedno vreme u kome su nauka i magija postojale paralelno jedna sa drugom. Doba velikih gladi i bolesti u kojima su ljudi skloni preuveličavanju stvari koje vide i pretvaranju običnih stvari u zlokobne magije, ali i doba kada je nauka već toliko napredovala da može smanji broj mrtvih i izleči sve veći broj bolesnih.

 

Igor Cvijanović je diplomirao engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 2003. i magistrirao engles

 

ki jezik na istom fakultetu 2009. godine. Radi kao prevodilac od 2006. godine. Dobitnik je nagrade za najbolji prevod za 2012. godinu koju dodeljuje Društvo pisaca Vojvodine. Područje njegovih interesovanja obuhvata savremenu fikciju i publicistiku orijentisanu na socijalna pitanja i nauku. Preveo je, između ostalog, dela Dejvida Fostera Volasa, Džojs Kerol Outs, Elizabet Abot, Džona Barta, Imanuela Mifsuda, auto­biografiju Nila Janga. Sarađuje sa nekoliko renomiranih srpskih izdavača i svoje prevode redovno objavljuje u uglednom književ­nom časopisu „Polja“. Radi i kao nastavnik engleskog jezika na Univerzitetu u Novom Sadu i u Centru za strane jezike Lingua.

 

3. NAPLAVINE

 

 

Naplavine je napet, dinamičan roman o suočavanju sa gubitkom i potrazi za ljubavlju. Lara je putujući Južnom Amerikom izgubila sina na prometnoj brazilskoj pijaci. Njeno putovanje pretvoriće se u dvogodišnju očajničku potragu za nestalim sinom. Iako joj se život raspadao u sekundi, u godinama koje će uslediti postaće spremna da sebi pruži šansu da se iznova prepusti pokušaju da započne novi život. Ali tada se, umesto da nađe mir, suočava sa posledicama traženja ljubavi na svim pogrešnim mestima. Uhvativši suštinu običnih života okrenutih naglavce i neizbežnih dilema, Karen Gilis dokazuje da je jedna od najzanimljivijih autorki nove generacije irskih pisaca.

 

 

Đorđe Tomić diplomirao je 1989. na Filološkom fakultetu na Katedri za anglistiku i Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti. Prve prevode objavio je u časopisu studenata Filološkog fakulteta Znak. Sarađivao je sa više književnih časopisa, kao što su Vidici, Gradac, Savremenik, Polja, Braničevo, Delo, Kulture istoka, Mostovi itd. Prevodio je dela D.H. Lorensa, Nortropa Fraja, Džona Barta, Semjuela Beketa, Terija Igltona, Nika Hornbija, Džonatana Trigela, Filipa Rota… Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije od 2001. Za prevod romana Gradovi crvene noći Vilijama Barouza dobio je Nagradu „Miloš Đurić“ za najbolji prevod sa engleskog jezika za 2010. Njegov sledeći prevod, Mesto mrtvih puteva (2012), od istog autora, bio je u užem izboru za nagradu „Mihailo Đorđević“.

 

4. PSI IZ GALVEIASA

 

 

 

Žoze Luiš Peišoto posvetio je ovaj roman svom rodnom mestu, seocetu Galveiasu u ruralnoj Portugaliji, uloživši neupitno jezičko i stilsko umeće u figuraciju čudno prepoznatljivog sveta naseljenog malim ljudima, ali i njihovim pakostima, bezočnostima, i uopšte isprepletenostima svake vrste. Priča prati grupu stanovnika u malom portugalskom selu Galveias, pogođenim misterioznim meteorom. „Čudni“ putnik, metafora modernog emigranta, dolazi u selo koja polako propada zbog nasilja, migracija iz zemlje u gradove, melanholije i sukobljavanja sa modernošću. Taj svet doživeće bukvalan, metaforičan, ali nedvosmislen potres kada meteorit napravi krater u zemlji i uzbuni seljane. U kratkim epizodama predočeni su portreti upečatljivih junaka dirljivih egzistencija na kojima počiva jedno od zadovoljstava čitanja Peišotovih knjiga.

 

 

Dejan Tiago Stanković je diplomirao portugalski jezik na Univerzitetu u Lisabonu 2001. godine, kao i arhitekturu na Uni­verzitetu u Beogradu (1991). Jedan je od najcenjenijih srpskih prevodilaca sa portugalskog jezika i poznati pisac. Sa portugal­skog je, između ostalog, preveo dela Žozea Saramaga, Fernan­da Pesoe i Antonia Antuneša, dok je sa srpskog na portugalski preveo neke od jednako značajnih pisaca: Andrića, Crnjanskog, Dragoslava Mihailovića. Autor je knjige kratkih priča Odakle sam bila više nisam i romana Estoril, koji je u Srbiji postigao zapažen uspeh, osvojivši 2015. godine književnu nagradu „Branko Ćopić“ za najbolji roman na srpskom jeziku.

 

5. ĐAVO JE CRNI PAS I DRUGE PRIČE

 

 

 

U zbirci koju čini 19 kratkih priča, Đavo je crni pas i druge priče, pisac i foto-reporter Šandor Jasberenji pokazuje nam ljudsku stranu rata i revolucije na području Bliskog istoka i Afrike, gde autor živi više od 15 godina, najviše vremena provodeći u glavnom gradu Egipta. Od Kaira do Pojasa Gaze, od Bengazija do Budimpešte, likovi porinuti u okolnosti rata i ekstremizma razmatraju pitanja doma, prijateljstva, ljubavi i traume. Majke, teroristi, novinari – svi junaci, uostalom, tretirani su delikatno i sa velikim uvažavanjem ljudske sposobnosti da se izdigne iznad pritiska ili usuda istorije. Njihovi mikrosvetovi, natkriljeni ratom i neizvesnošću, sujeverjem, moralnom ambivalentnošću humanitaraca ili zagonetnim kodeksima terorista-mučenika, ostavljaju snažnu i upečatljivu sliku i pozivaju čitaoce da prevrednuju sve što misle da znaju o jednom od najtrusnijih istorijskih pomeranja naše današnjice. Kritičari ovu zbirku opisuju kao kaleidoskop trenutaka, odluka koje zajedno daju lice, emociju, misao ljudi koji se suočavaju sa ratom i sukobima.

 

 

Marija Cindori Šinković (1950) radi kao profesor mađarskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beo­gradu, gde je osam godina bila šef Katedre za hungarologiju. Bila je saradnik i na Institutu za književnost i umetnost u Beogradu, gde je najpre bila angažovana na projektu Komparativno prouča­vanje srpske književnosti, a kasnije na projektu Istorija srpske književne periodike. Doktorsku disertaciju na temu stvaralaštva Adija Endrea u srpskoj književnosti odbranila je 2005. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Istaknuto mesto u njenom prevodilačkom radu zauzima­ju prevodi dela Adija Endrea, Arpada Kuna, Gergelja Peterfija, Mikloša Vajde, Viktora Horvata. Pored prevođenja i rada u de­lokrugu teorije prevođenja, bavi se i pitanjima mađarsko-srpskih književnih veza, istorijom književnosti i književne periodike, es­tetikom i savremenim književnoteorijskim pitanjima.

 

6. PRILIKE

 

 

Iako opterećen finansijskim problemima, književnim i socijalnim konformizmom koji su nametnule vlasti, Montale je 1939. objavio svoju najbolju knjigu poezije, Prilike – protest protiv fašizma. Ovaj rad je podeljen u četiri dela i samo drugi, a ključni deo, ima naziv – „Moteti“ – i sadrži 20 kratkih kompozicija, metafizičkih pesama sa zajedničkom temom odlaska ili udaljenosti; treći deo, bez imena, predstavlja tri pesme sa zajedničkim naslovom „Vremena u Belozgvardu“. Montaleova poezija prikazuje ga kao antifašistu i čoveka koji se osećao odvojenim od savremenog života i pronašao utočište u samoći prirode. Montale je uspeo da raskine sa tradicijom i obnovi italijansku literaturu, paradoksalno odajući počast toj istoj tradiciji. Uz Ungaretija i Kvazimoda, smatra se jednim od najvažnijih glasova italijanskog simbolizma XX veka i poezije uopšte. Zbog poezije koja je, s velikom umetničkom senzibilnošću, interpretirala ljudske vrednosti snagom pogleda na život bez iluzija, osvojio Nobelovu nagradu za književnost. Nobelov komitet nazvao ga je „jednim od najznačajnijih pesnika savremenog Zapada“.

 

 

Gordana Subotić (1964) stekla je zvanje profesora komparativne književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, poklanjajući posebnu pažnju italijanskoj književnosti. Poznata je kao prevodilac sa italijanskog jezika i urednik u izdavačkoj kući Evro Book, većma profilisanoj prema objavljivanju dela savremene italijanske književnosti. Nekoliko godina živela je i usavršavala se u Italiji. Prevela je više od sto knjiga proze i poezije. Sarađivala je sa najvećim brojem najuglednijih izdavačkih kuća u Srbiji. Neki od naslova koje je objavila su Iskusni momci i Put i nebo Pjera Paola Pazolinija, Čudesan život Izidora Zvižduka Enrika Janiela, Sitnice koje život znače Lorenca Maronea, Jerusalim Andrea Fredijanija, Pravilo senki Đulija Leonea i Poljubac smrti Roberta Savijana.

 

7. ESTETIKA OTPORA

 

 

 

Kritika je Estetiku otpora nazvala „knjigom veka“, često je poredeći sa Džojsovim Uliksom. Radnja ovog istorijskog romana smeštena je u period od kraja 1930-ih do Drugog svetskog rata, i tematizuje antifašistički otpor u Nemačkoj. Protagonisti (pripovedač i mladi studenti) se okupljaju u berlinskim muzejima i galerijama kako bi istražili bliskost političkog otpora i umetnosti. Tri mladića kreću na svoje veliko duhovno i političko putovanje u potrazi za nestalim bogom (u romanu, lik Herakla nestaje sa Pergamonskog friza) kako bi zauzeli što utemeljeniji stav protiv narastajućeg nacizma. Odsustvo boga i heroja je u njihovom doživljaju sveta razlog što zlo pobeđuje. Nestali Herakle postaje mesijanska figura i zaštitnik potlačenih i eksploatisanih, najnižih klasa. Veliki zadatak pronalaženja i vraćanja herojstva u saglasju je sa nizovima političkih i estetičkih rasprava koje Estetici otpora pridodaju i svojstva besprekornog esejističkog i kritičkog teksta. Važnost ovog dela danas leži ne samo u njegovom istorijskom i političkom sloju, već upravo i u nepreglednom materijalu koji se tiče zapažanja o umetnosti: književnosti, slikarstva, skulpture i filma. Povezanost umetnosti i slobode centralna je Vajsova tema.

 

 

Slobodan Damnjanović (1951, Beograd) je završio studije filozofije na Univerzitetu u Beogradu. Član je Udruženja pisa­ca Srbije, Udruženja književnih prevodilaca, kao i Udruženja naučnih i stručnih prevodilaca Srbije. Dugogodišnji je saradnik instituta Traduki i Kanadskog saveta za umetnost.

Njegovi prevodi sa nemačkog na srpski uključuju i naslove F Danijela Kelmana (2017); Parerga i Paralipomena Artura Šopenhauera (2013); Mala škola filozofskog mišljenja Karla Jas­persa (2014); Kometa u čaši koktela Florijana Flajštetera (2014); Umetnоst jasnog razmišljanja Rolfa Dobelija (2013); Opet on Timura Vermesa (2014). Među zapaženijim prevodima sa engleskog i francuskog jezika su i dela Robertsona Dejvisa, Tajni dnevnik Hendrika Hruna Hendrika Hruna (2016), Uvod u eti­ku Pitera Singera (2004), Rasprava o opštoj istoriji Žaka Bosijea (2015), Istorija filosofije T. 6 – Od francuskog prosvetiteljstva do Kanta Frederika Koplstona (2014), Intelektualni šarlatani Alana Sokala i Žana Birkmona (2018), itd.

Sarađuje sa brojnim srpskim izdavačkim kućama.

 

8. MEDICINSKI ROMAN

 

 

 

Medicinski roman evocira prilike Finske u poslednjim decenijama XX veka i prati navike i odnose srednjeklasne porodice nijansirajući složene odnose oca i sina. Niklas, tridesetogodišnjak zaglavljen između vlastite prošlosti, partnerke Ine i entuzijastičnog rada na disertaciji, nastoji da izmiri unutrašnje i spoljašnje nelagode i prepreke i veruje da je pronašao rešenje i lek za sebe i život svojih bližnjih. Ali, mora se suočiti sa saznanjem da posledice dobrih namera nije uvek

lako predvideti. U svojoj zamašnoj dužini i raznolikosti, Medicinski roman predstavlja osvežavajući otklon od minimalizma kojem se savremeni autori prečesto priklanjaju. Korhonen sa dozom šarma i humora ispisuje snažnu sliku našeg vremena koristeći živopisan kolaž različitih glasova i perspektiva. Ovako osetljiv i minuciozan, emocionalno zaoštren prikaz mladićstva i mladićke ljubavi, ispisan živopisnim kolažiranjem različitih glasova i perspektiva, redak je primer beskompromisne književnosti.

 

 

Dragana Cvetanović je diplomirala na Katedri za skandinavske jezike i književnost na Univerzitetu u Beogradu, i magistri­rala na Katedri za finski jezik i kulturu na Univerzitetu u Hel­sinkiju. Ima dvadeset godina prevodilačkog iskustva. Predavala je finski jezik na Odeljenju za južnoslovenske jezike (2007–2011), a trenutno radi kao istraživač na Institutu Aleksanteri u Finskom centru za ruske i istočnoevropske studije na Univerzitetu u Helsinkiju. Učestvovala je u programima stipendiranja Finskog kulturnog fonda (2014), Fondacije Kone (2016) i Fondacije Emil Aaltonen (2016). Izabrani prevodi i dela uključuju: 41 pesma, antologiju finske i finsko-švedske moderne poezije, objavljenu u „Sarajevskim sveskama“; Skandinavske književnosti u prevodu na srpskohrvatski jezik / Pohjoismainen kirjallisuus serbokroaa­tin kielella (antologija skandinavske književnosti prevedena na srpskohrvatski, izd. Ljubiša Rajić); Rusija kao sused / Rusija kao sused, izd. autorka Hana Smit (2014), itd. Učestvovala je u pro­jektima Modul Jean Monnet Istok u Evropi: Istočni ugao prema evropskim studijama; Istraživačka sesija o pismenom diskursu; Sosiolingvistiikan lukupiiri, itd.

 

 

 

Page top