Tri generacije pisaca koje su pomogle oblikovanje evropskog identiteta

 

 

U sklopu projekta “Tri generacije pisaca koje su pomogle oblikovanje evropskog identiteta”, ostvarenog u saradnji sa programom “Kreativna Evropa”, Kontrast izdavaštvo je objavilo sedam romana, prevedenih sa sedam različitih evropskih jezika koje su napisale tri generacije pisaca koje uticale na uspostavljanje modernog evropskog identiteta. Ovi romani su napisani u rasponu od četrdeset godina, od 80ih (Vilijam Golding, Mirče Kartaresku), do najnovijih ostvarenja (Jana Benjova, Jacek Dukaj, Sara Stridsberg, Gergelj Peterfi, Imanuel Mifsud). Želeli smo da uporedimo njihove poetike, nacionalne i individualne osobenosti i duh njihovog doba, ali takođe i da naglasimo njihovg neupitan društveni uticaj, i na evropsku književnost i na evropsko društvo. Želeli smo da pokažemo, ne samo da umetnost i književnost igraju aktivnu ulogu u oblikovanju savremenog evropskog identiteta, nego i da dokažemo da taj uticaj jeste jedan od presudnih.

Nobelovac Vilijam Golding predstavlja prvu generaciju pisaca (rođenih pre II sv. rata), koji je za roman “Obredi prelaza” dobio nagradu Man Booker. Mirče Kartaresku, Gergelj Peterfi i Imanuel Mifsud pripadaju drugoj, srednjoj generaciji, rođenih između 1956. i 1967. godine. Kartaresku je verovatno najbitniji rumunski pisac, dobitnik mnogobrojnih domaćih i internacionalnih nagrada, a za roman “Nostalgija” dodeljena mu je prestižna nagrada Premiul Academiei Romane. Peterfi je dobio sve relevantne mađarske književne nagrade, uključujući i najvažniju Aegon za svoj roman “Preparirani varvarin”. Imanuel Mifsud je za roman “U ime oca (i sina)” dobio Evropsku nagradu za književnost, dokazavši da i manje evropske zemlje poput Malte imaju svog udela u oblikovanju Evropskog identiteta. Roman “Led” Jaceka Dukaja, “Kafe Hijena” Jane Benjove i “Bekomberja – oda mojoj porodici” Sare Stridsberg iz treće generacije pisaca takođe su dobitnici Evropske nagrade za književnost.

 

 

1. PREPARIRANI VARVARIN – GERGELJ PETERFI

 

 

 

Ovo remek-delo Gergelja Peterfija plod je desetogodišnjeg mukotrpnog rada na rukopisu koji svojom složenošću, razbijenošću forme i lucidnim uvidom u istorijske okolnosti trenutka kojim se bavi ne pušta čitaočevu pažnju već nakon uvodnih stranica. Preparirani varvarin govori o dubokom i specifičnom prijateljstvu kroz koje se pruža prikaz jednog konkretnog vremena iz evropske prošlosti. Glavni junak romana će preko veza i kontakata među masonima upoznati neobičnog crnca po imenu Anđelo Solimant. On je bio nesvakidašnja figura u javnom životu Beča, koga su njegovi protivnici istovremeno poštovali i plašili ga se, što zbog boje njegove kože, što zbog čudnovatih veština. Autor se takođe oslanja i na biografiju Ferenca Kazincija, velikog mađarskog pisca, pesnika, mislioca i neumornog borca za obnavljanje mađarskog jezika i književnosti u XIX veku. Preparirani varvarin je istorijski roman koji se sastoji od nekoliko paralelnih priča, objedinjenih osećanjem otuđenosti i usamljenosti. On je napisan sa nemilosrdnom temeljnošću i promišljanjem, a kroz vešto izvedene promene perspektiva pokazuje tegobe i izazove života obeleženog potragom za snovima.

 

 

 

 

Marija Cindori Šinković (1950), književni istoričar, komparatista, profesor, prevodilac. Diplomirala jugoslovensku i opštu književnost i magistrirala iz oblasti srpsko-mađarskih književnih veza na Filološkom fakultetu u Beogradu. Predavala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je na Katedri za mađarski jezik i književnost doktorirala sa temom Endre Adi u srpskoj književnosti 1906–2006. Od 1977. radi kao samostalni istraživač, od 2007. kao naučni saradnik, od 2010. kao spoljni saradnik Instituta za književnost i umetnost. Od 2006. predaje kao vanredni, a od 2014. kao redovni profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je upravnik Katedre za hungarologiju. Objavila je šest knjiga, oko 50 naučnih radova iz oblasti mađarsko-srpske komparatistike, teorije prevođenja i istorije mađarske i srpske periodike. Bavi se komparatističkim proučavanjima mađarsko-srpskih književnih veza, istorijom književnosti i književne periodike, estetikom, savremenim književnoteorijskim pitanjima.

 

 

 

2. LED – JACEK DUKAJ

 

 

 

Čitalačka publika je jako dugo i strpljivo čekala ovaj roman Jaceka Dukaja, što je potpuno razumljivo kada se u obzir uzme njegova epska forma i grandiozna zamisao. “Led” se događa u alternativnoj stvarnosti u kojoj se nikada nije dogodio I svetski rat, a Poljskom i dalje vlada caristička Rusija. Nakon famozne Tunguske eksplozije, po Sibiru počinje da se širi čudan led, u kome se nalaze njegovi neobični stanovnici ljuti, anđeli mraza, i koji je stigao sve do Varšave. Glavni junak Benedikt Gjeroslavski, briljantni matematičar i pasionirani kockar počinje da bliže ispituje ovaj fenomen, radeći za Ministarstvo Zime. Zaplet ovog romana obiluje zapanjujućim obrtima, političkim, ljubavnim i kriminalnim intrigama, kao i neverovatnom imaginacijom njegovog autora. Među likovima Leda se pojavljuju Raspućin i Nikola Tesla, a sve ovo je u funkciji sklapanja majstorski osmišljenog i opisanog alternativnog sveta u kome istorija, istina i logika takođe postoje, ali na potpuno drugačiji način.

 

 

 

 

Jelena Jović (1981) prevodi, privodi kraju doktorsku tezu i predaje na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Grupi za poljski jezik i književnost. Počevši od moderne poljske poezije i pokojeg eseja u toku studija, poslednjih se godina posvetila kako prevođenju književno-istorijskih i antropoloških monografija, tako i sve obimnije savremene proze – romana Mračno da skoro je noć Joane Bator, Morfijum Ščepana Tvardoha i Led Jaceka Dukaja, na kojem trenutno radi. Ponudivši nedavno prevod kontroverznog dela Lubjevo Mihala Vitkovskog i predloživši ga za objavljivanje na sprskom jeziku, našla se na prvom mestu konkursa Vroclav – Evropska prestonica kulture 2016.

 

 

 

3. OBREDI PRELAZA – VILIJAM GOLDING

 

 

 

Dogodovštine, spletke, glasine, zapleti u međuljudskim odnosima zbivaju se svakodnevno na i ispod palube. Godling, budući vešt pripovedač, sa velikom sigurnošću pruža uvide u višeglasje koje nastaje iz uključenosti mnogih putnika ovog broda u njegovu sudbinu. Međutim, iako efekti piščevog pripovedanja izgledaju na prvi pogled samo duhoviti i intrigantni, oni u suštini pružaju jednu duboku i višeslojnu povest o tiraniji i nepravdi, ali i o tome kako istina može biti dramatično različito interpretirana. Podatak da je Golding ovaj roman napisao za veoma kratko vreme, najviše govori o opsesiji sa kojom je pristpuio ovoj temi i junacima kojima je udahnuo život svojim velikim talentom i stvaralačkim umećem. Od podsmeha do empatije, od osude do razumevanja – priča o ovoj plovidbi fiksira pažnju čitaoca od prve do poslednje stranice, i stvara od njega jednog bezbednog slepog putnika romana.

 

 

 

 

Đorđe Tomić, Beograd 1963, diplomirao 1989. na Filološkom fakultetu na grupama za engleski jezik i opštu književnost i teoriju književnosti. Prve prevode objavio u časopisu studenata Filološkog fakulteta Znak. Nakon toga sarađivao sa više književnih časopisa, kao što su Vidici, Gradac, Savremenik, Polja, Braničevo, Delo, Kulture istoka, Mostovi itd. Prevodio je dela D.H.Lorensa, Nortropa Fraja, Džona Barta, Semjuela Beketa, Terija Igltona, Nika Hornbija, Džonatana Trigela, Filipa Rota… Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije od 2001. Za prevod romana Gradovi Crvene noći Vilijama Barouza dobio je Nagradu „Miloš Đurić“ za najbolji prevod sa engleskog jezika za 2010. Njegov sledeći prevod, Mesto mrtvih puteva (2012), od istog autora, bio je u užem izboru za Nagradu „Mihailo Đorđević“.

 

 

 

4. NOSTALGIJA – MIRČE KARTARESKU

 

 

 

 

Nostalgija Mirča Kartareskua smatra se jednim od najreprezentativnijih dela savremene rumunske književnosti. Već od uvodnih stranica, čitaoci upadaju u kovitlac nesvakidašnje imaginacije, koja će sa lakoćom izbrisati sve pretpostavke o tome šta savremena proza jeste, ili treba da bude. Ovaj vešto oblikovani i besprekorno konstruisani roman ukazuje prvenstveno na probleme mladog i neprilagođenog čoveka, koji pokušava da istraži samog sebe, postavljenog u jedan oneobičeni svet. Osim toga, Nostalgija kritikuje tešku zatvorenost rumunskog društva šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka, koja je često vodila u eskalaciju dubinskih društvenih sukoba. To ovaj roman čini i socio-političkim svedočanstvom o jednoj skorašnjoj istorijskoj tački istočne Evrope. Bukurešt, kao prestonica, ovde je prikazana kao fantastično mesto, dok je istovremeno ona i glavni protagonist, ali i kao začarani krug iz kojeg je nemoguće izaći. Preplićući melanholiju, stravu i užas, fantastiku sa sveprisutnom ironijom i britkom duhovitošću, pisac otvara mogućnost da se čitaoci najrazličitijih žanrova, pogotovo horora ili fantastike, pronađu među stranicama ovog romana visokog književno-umetničkog naboja.

 

 

 

Ileana Ursu Nenadić (1954, Zrenjanin) prevodila je na rumunski jezik savremene srpske pesnike, kao i modernu poeziju koja se piše na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini. S pesnikom Milanom Nenadićem prevodila je s rumunskog dela Mihaja Emi-neskua (dvojezična izdanja), koja su objavljena u Srbiji i Rumuniji. Pored toga, prevela je dela više savremenih rumunskih pesnika (Anu Blandijanu, Mirčea Dineskua, Ileanu Malačoju, Karolinu Iliku, Lilianu Ursu). Sačinila je dvojezičnu Antologiju savremene rumunske poezije, koja se stvara u Vojvodini, takođe dvojezične Antologiju legendi i bajki Rumuna iz Vojvodine i zbornik Pisci na granici. Uređuje dvojezični list za književnost i kulturu „Oglina” („Ogledalo”) i član je redakcije višejezičnog zbornika Most. Do sada je objavila deset knjiga poezije (na rumunskom i srpskom jeziku). Poezija joj je prevođena na italijanski, engleski, francuski i švedski jezik. Zastupljena je u više antologija i zbornika poezije. Dobitnica je nagrada: „Pečat varoši sremskokarlovačke”, „Stražilovo” za najbolju knjigu pesama, nagrada „Lumine”, Nagrada Saveza književnika Rumunije za najbolji prevod za 2000, Međunarodna nagrada „Valahija” za doprinos književnosti i književnom prevodilaštvu, Orden „Mihaja Emineskua” u Rumuniji za doprinos kulturi, Zlatna značka KPZ Republike Srbije.

 

 

5. BEKOMBERJA – ODA MOJOJ PORODICI – SARA STRIDSBERG

 

 

 

Bekomberja, otvorena 1932, u blizini Stokholma, bila je svojevremeno najveća klinika za psihijatrijske bolesti u Evropi, sa kapacitetom od 2000 kreveta. Zatvorena je 1995. Ustanova je bila mesto na kome su ljudi tražili svoje snove, magnovenja, svoje živote i porodice. Mesto svih onih čiji je duh posrnuo. Istančano poetskim, prodornim i nežnim jezikom Sara Stridsberg uljuljkuje čitaoca, mami ga ka ničijoj zemlji gde su granice između svakidašnjeg i neuobičajnog krajnje nejasne i nebitne. Iz pera jedne od najzapaženijih skandinavskih spisateljica današnjice, dobijamo priču o tome kako u borbi pojedinca sa unutrašnjim demonima, porocima i izazovima priroda povezanosti može biti neočekivano lepa u svojoj sirovosti i neizvesnosti.

 

 

 

 

 

Milena Podolšak (1986, Beograd). Završila je Filološku gimnaziju i diplomirala na Grupi za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je od 2010. do 2016. godine radila kao saradnik u nastavi. Trenutno je na doktorskim studijama na Institutu za švedski jezik i višejezičnost pri Stokholmskom univerzitetu, a u doktorskom radu bavi se istraživanjem kognitivno-lingvističkih aspektata švedskog političkog jezika. Na istom univerzitetu predaje gramatiku švedskog jezika, tekstualnu lingvistiku i analizu diskursa. Uključena je u više naučno-istraživačkih mreža i projekata, poput skandinavske mreže kogntivističkih istraživača MetNet Scandinavia i projekta Jezik i moć na Fakultetu za humanističke nauke Univerziteta u Stokholmu. Bavi se književnim i stručnim prevođenjem, a među najbitnijim prevodima nalaze se romani Sare Stridsberg Darling river (Kontrast, 2016), Bekomberja – Oda mojoj porodici (Kontrast, 2017) i Srećna Seli (Kontrast, 2017), kao i Život po svaku cenu Kristine Sandberg (Dereta, 2018), Novac Vikorije Benediktson (Bulevar Books, 2018) i Nemačka jesen Stiga Dagermana (Mali vrt, 2018). Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.

 

 

 

6. U IME OCA I SINA – IMANUEL MIFSUD

 

 

 

 

„U ime oca (i sina)“ je roman koji dubinski istražuje specifičnost odnosa oca i sina, u čijoj srži se nalazi veoma kompleksna intimnost. Nakon očeve sahrane narator počinje da čita dnevnik koji je njegov otac vodio dok je bio vojnik u Drugom svetskom ratu. Dnevnik je bezličan, u njemu nema ni traga o očevom emotivnom životu i ličnim doživljajima, ali upravo to navodi naratora da preispita lični odnos koji je imao sa svojim roditelje

 

m. On ponire u prošlost kako bi pronašao pukotine na fasadi koja se mistično podigla između njega i oca i kako bi, tragajući za znacima slabosti i emocija, bolje upoznao obojicu. Sada kada je stariji, on je u stanju da događajima iz minulog vremena pripiše nova značenja, ali i da drugačije sagleda svoju sadašnjost u kojoj je i on sam otac. Dvostrukost u ovom romanu ogleda se u više aspekta – dva ispovedna izvora; bezlični i lični pristup; dve porodične pozicije… Mogućnost da se dve krajnosti prirodno prepletu i ponude jednu celovitu priču koja se može sagledavati iz različitih, pa i oprečnih uglova, ono je što ovu kratku pripovest čini sveobuhvatnom i dragocenom, a njenog pisca zasluženo postavlja na istaknuto mesto u savremenoj evropskoj književnosti.

 

 

 

 

Igor Cvijanović (1979) završio je osnovne i magistarske studije na katedri za engleski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Prevođenjem se bavi od 2006. U njegove oblasti interesovanja ubrajaju se savremena američka i engleska književnost, kao i anglofona neknjiževna dela socijalne i naučne tematike. Sarađuje s različitim izdavačkim kućama i redovno objavljuje prevode u književnom časopisu Polja. Dobitnik je Nagrade za prevod godine 2011. Društva književnika Vojvodine za prevod knjige Izgubljen u kući smeha Džona Barta. Objavio je prevode knjiga Dejvida Fostera Volasa, Džona Barta, Džojs Kerol Outs, Eni Pru, Rejfa Larsena, Krisa Abanija, Nika Picolata, Rodija Dojla, Vilijama Houpa Hodžsona, Džona Ralstona Sola, Danijela Golemana, Nila Janga i drugih. Živi i radi u Novom Sadu.

 

 

 

 

7. KAFE HIJENA – JANA BENJOVA

 

 

 

Elza i Ijan, bratislavski „desperadosi“, žive u opštini Petržalka, poznatoj po tome što vreme kao da je u njoj prestalo da teče. U ovoj neobičnoj naseobini, glavno društvo im je još jedan par, Rebeka i Elfman, i oni skupa čine intelektualnu četvrorku, koja ne štedi i ne razmišlja o budućnosti, već sav novac troši na restorane, kafiće i hotele. Jedan od tih kafića je i „Hijena, njihovo zbogno mesto u kojem se druže, polemišu, čitaju i pišu. Ovo je roman sa bliskim i prepoznatljivim društvenim miljeom, i govori o modernom svetu koji ne prašta neambicioznost i čini da oni koji se u njemu ne snađu, postaju zaboravljeni od svih. Naši junaci svesni su šta je ono što ih guši u njihovom okruženju, ali i šta je to u njemu što ih trajno povezuje. Benjova se ovom knjigom predstavila kao veoma duhovita pripovedačica, vešta u gradnji strukture romana i pronicljiva u zapažanju društvene stvarnosti. Ona nam svoje junake otkriva dozirano, ali ubedljivo i autentično, i kroz njih daje portret savremenog života Bratislave, u kojem će svaki čitalac prepoznati deo svoje svakodnevice.

 

 

 

 

Ana Žikić (1989) završila je slovački jezik i književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Nakon odbrane master rada iz oblasti slovačke drame, radila je kao doktorand-saradnik na matičnom fakultetu do 2018. godine, gde je držala vežbe iz slovačke književnosti i jezika. Tokom master i doktorskih studija je bila na nekoliko studijskih i istraživačkih boravaka na Filozofskom fakultetu Univerziteta Komenskog i Akademiji dramskih umetnosti u Bratislavi i Školi za moderne jezike i kulture u Glazgovu. Njen istraživački rad orijentisan je na savremenu dramu i teoriju drame. Aktivno se bavi prevođenjem književnih i stručnih tekstova i filmova sa slovačkog i na slovački jezik.

 

Page top