Književni prevod – dvosmerna ulica

 

 

 

 

Projekat koji je Kontrast izdavaštvo ostvarilo u saradnji sa Kreativnom Evropom, KNJIŽEVNI PREVOD – DVOSMERNA ULICA, podrazumeva prevod pet reprezentativnih dela priznatih srpskih autora i autorki na engleski, nemački i španski jezik, kao i četiri dela nagrađenih evropskih autora na srpski jezik, njihovo objavljivanje u štampanom i elektronskom format, te predstavljanje, promovisanje i distribuciju devet izabranih naslova.

Projekat za cilj ima doprinos recepciji književnosti takozvanih malih jezika, predstavljanje visokokvalitetnih književnih dela evropske književnosti srpskoj čitalačkoj publici, i ukazivanje na neke od najboljih srpskih književnika i književnika evropskoj čitalačkoj publici. Stoga smo se odlučili za to da u nazivu projekta koristimo izraz „dvosmerna ulica“. Odabrani naslovi predstavljaju same vrhove književnih vrednosti: romani Magde Sabo i Mirče Kartareskua spadaju u najvažnija dostignuća savremene književnosti, s obzirom na to da je reč o nekim od najvažnijih autora koji su stvarali u poslednjih nekoliko decenija. Romani Darka Tuševljakovića i Undine Radzevičiute pretenduju na međunarodni uspeh: autor i autorka su osvojili Evropsku nagradu za književnost. Višestruko nagrađivani roman Dejana Tiago-Stankovića je jedan od najpriznatijih naslova savremene srpske književnosti, i dobio je uglednu književnu nagradu „Branko Ćopić“ Srpske akademije nauka i umetnosti. Četiri knjige iz projekta ostvarene su u manje zastupljenim žanrovima: Odisej Eltis je dobitnik Nobelove nagrade i jedan od najvećih pesnika 20. veka; zbirka kratkih priča Jelene Lengold nagrađena je Evropskom nagradom za književnost, a zbirka pripovedaka Vladana Matijevića, istaknutog srpskog pisca i dobitnika NIN-ove nagrade, smatra se modernim klasikom. Dejan Aleksić je vodeći pisac poezije i književnosti za decu, i njegova dela su već uključena u školsku lektiru. Danas je jedan od najnagrađivanijih živih autora u Srbiji, kao i najpopularniji dečji pesnik.

 

1. RIBE I ZMAJEVI

 

Naslov romana simbolički otključava vrata dvaju velikih tradicija i kultura: hrišćanske evropske i tradicionalne kineske. Snovi Evropljana 18. veka da promene poredak širom sveta, osamnaestovekovna fascinacija francuske buržoazije kineskom primenjenom umetnošću, rastuće suprotstavljenosti Istoka i Zapada, Istok koji je uvek sa nama, bez obzira na to koliko tu činjenicu osećamo ili imamo u vidu: sve ovo je u osnovi složenog i nadahnutog sveta Riba i zmajeva litvanske književnice Undine Radzevičiute. U romanu Ribe i zmajevi, nagrađenom brojnim književnim priznanjima, intelektualizam i humor, apsurd i celovitost života, prošlost i sadašnjost, zen mudrost i lagodnost svakodnevice, neretka prizemnost savremenosti i trom i siguran korak istorije nisu suprotstavljene kategorije: sve je svevremeno i sadržano jedno u drugom, difuzno premda ne i nelogično, i povezano uvek jednom čudnom, kreativnom logikom više nego što nam istorijski udžbenici i političke studije to mogu predložiti. Lapidarnim i duhovitim stilom i upečatljivim dijalozima ispričana priča o razotkrivanju nepremostivog jaza između dve slike sveta u kontekstu neuspeha misionarskih napora jezuita poziva na više od jedne lagodnosti čitanja: predlaže gorko-slatko preispitivanje slika koje imamo o sebi i drugima.

 

Igor Cvijanović je diplomirao engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 2003. i magistrirao engleski jezik na istom fakultetu 2009. godine. Radi kao prevodilac od 2006. godine. Dobitnik je nagrade za najbolji prevod za 2012. godinu koju dodeljuje Društvo pisaca Vojvodine. Područje njegovih interesovanja obuhvata savremenu fikciju i publicistiku orijentisanu na socijalna pitanja i nauku. Preveo je, između ostalog, dela Dejvida Fostera Volasa, Džojs Kerol Outs, Elizabet Abot, Džona Barta, Imanuela Mifsuda, autobiografiju Nila Janga. Sarađuje sa nekoliko renomiranih srpskih izdavača i svoje prevode redovno objavljuje u uglednom književnom časopisu „Polja“. Radi i kao nastavnik engleskog jezika na Univerzitetu u Novom Sadu i u Centru za strane jezike Lingua.

 

 

 

 

 

2. THE CHASM

 

U svojoj osnovi, Jaz je priča o urušavanju porodice. U prvom od dva dela romana, otuđeni suprug koji pati od posttraumatskog stresnog poremećaja koji je posledica ratnog iskustva nastoji da ponovo uspostavi vezu sa svojom otuđenom suprugom tokom odmora u Grčkoj, uspevajući samo da produbi neslogu između njih dvoje. Drugi deo fokusira se na glavni razlog bračne nesloge para iz prvog dela – na nevolju njihovog sina, studenta koji pokušava da pronađe svoje mesto u društvu, kao i svoj identitet, putem niza dramatičnih događaja sa iznenađujućim i moćnim preokretom na kraju.

 

 

 

 

 

 

 

Ema Pandrc (1992) je diplomirala i magistrirala englesku filologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je trenutno na doktorskim studijama. Na engleski jezik je, za međunarodni pesnički portal Lirikline, prevela je pesme savremenih autora Faruka Šehića i Dragane Milenković. Prevodila je i dela Davida Albaharija, Darka Tuševljakovića i Tanije Amočaev. Redovna je lektorka i saradnica na prevodima gospodina Rendala Mejdžora. Trenutno radi kao slobodni prevodilac na engleski i srpski jezik.

Rendal Mejdžor (1959) diplomirao je na Bejlor Univerzitetu (BA iz starogrčkog i religije, 1981); diplomirao je na Baptističkom bogoslovskom fakultetu u Švajcarskoj (BD, 1986) i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (magistrirao 2005). Jedan je od najistaknutijih književnih prevodilaca savremene Srpske proze na engleski jezik. Sa srpskog na engleski preveo dela Svetislava Basare, Dragana Velikića, Lasla Blaškovića, Zorana Živkovića i mnoge druge.

 

 

 

 

 

 

3. DER JAHRMARKTGAUKLER

 

Vašarski mađioničar donosi nam priče o ljubavi i čežnji, o gradu i erotizmu, o svakodnevnom životu i strasti. Priče napisane sa velikom književnom snagom autentično su svedočanstvo o intimnosti i svakodnevnom životu, čudima ljubavi i svakodnevnim epifanijama. Priče Jelene Lengold su književnost prestupa, književnost koja nadilazi sve tabue i progovara otvoreno i strasno. Teme ove knjige su, kada imamo u vidu smelost sa kojom su izvedene, retkost u savremenoj srpskoj književnosti. U pričama Vašarskog mađioničara izraženi su svetlost i senke svakodnevnog života i intimnosti, veliki i mali rituali privatnosti i ljubavi. Ova zbirka priča Jelene Lengold ostvarena je minucioznom psihologijom i uključuje neke od najupečatljivijih književnih junaka novije srpske književnosti.

 

 

 

Mirjana i Klaus Vitman žive u Bonu i prevode sa BHS jezika. U dosad prevedene autore ubrajaju se David Albahari, Miloš Crnjanski, Biljana Srbljanović, Dubravka Ugrešić, Slobodan Šnajder i dr. Godine 2006. dobili su Brücke-Berlin-Preis za prevod romana Davida Albaharija „Mutterland“, 2011. godine dobili su nagradu „Paul Celan” za celokupno životno delo.

 

4. THE QUITE DEAD

 

Zbirka pripovedaka Prilično mrtvi, nagrađena prestižnom Andrićevom nagradom 2000. godine, jedan je od naslova koji je nagovestio promene u književnom polju savremene srpske proze. Njen pripovedni svet, jedinstven i različit u pogledu forme i razvoja junaka, ostvaren je u knjizi čije se objavljivanje preklopilo sa prelaskom iz jednog u drugi vek, ali i prelaskom iz jednog u drugi, otvoreniji društveno-istorijski obrazac političkog i kulturnog života u Srbiji. Stoga ne čudi što u svojim pričama otvara pitanje „ni tamo - ni ovde“ egzistencijalne situacije koja je naizgled često nametana tema u našoj kulturi i u odnosu prema prošlosti, ali i sadašnjosti. Matijević problemu likova zaglavljenim u svakodnevnom životu pristupa jezikom koji je otvoren za eksperimentisanje, ali zadržava potrebu za fiksnim sidrištem i klasičnim pripovedanjem. Iskustvo sveta čiji su različiti aspekti zarobljeni i osvetljeni u osamnaest priča ove knjige, koju neki kritičari nazivaju „posttraumatskim parodijskim brevijarom“, dok drugi otkrivaju njegov ton kao „tamnu stranu stvarnosti“, preklapaju paradoks i lakoća humora. Letargični, neprilagođeni i groteskni, junaci priča žive u svetu zazorno bliskom našem. Svaka priča, očigledno „zaglavljena“ između egzistencijalne utrnulosti i metafizičke moći apsurda „smrti pred smrću“, predstavlja više od hronike istorijskih događaja na ovom tlu i posledične trivijalnosti osećaja života: svaka je jezgrovita i jezički razigrana parabola o sudbini pojedinca odvojenog od života.

 

 

 

Dunja Radonić (1992) završila je studije engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Tokom studija zainteresovala se za književno prevođenje, a među prvim prevodima bila je poezija Alena Ginsberga, prevedena za omladinski časopis REZ. Među njenim istaknutijim prevodima su roman Miše Kravceva Proleće jednog lava, kao i priče Uglješe Šajtinca i Milice Mićić Dimovske u okviru antologije kratke priče u prevodu Old Age u izdanju Geopoetike.

Rendal Mejdžor (1959) diplomirao je na Bejlor Univerzitetu (BA iz starogrčkog i religije, 1981); diplomirao je na Baptističkom bogoslovskom fakultetu u Švajcarskoj (BD, 1986) i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (magistrirao 2005). Jedan je od najistaknutijih književnih prevodilaca savremene Srpske proze na engleski jezik. Sa srpskog na engleski preveo dela Svetislava Basare, Dragana Velikića, Lasla Blaškovića, Zorana Živkovića i mnoge druge.

 

 

 

5. ESTORIL – UNA NOVELA DE GUERA

 

Čudno je pronaći raskrsnicu na ivici civilizacije. Mali primorski gradić Estoril, odmah izvan Lisabona, postao je upravo to uoči Drugog svetskog rata. Portugalija je bila neutralna u ratu i, kao takva, bila je polazna tačka za izbeglice koje su bežale iz ratom zahvaćene Evrope u pravcu Amerike. Veliki deo evropske elite prolazio je kroz zemlju, uključujući pisce, pesnike, kraljeve i državnike, osoblje ambasada. Među njima je, razume se, bilo i špijuna, varalica i prevaranata. Dejan Tiago-Stanković uložio je godine istraživanja kako bi identifikovao sve likove koji su prošli kroz Portugaliju. Nabrojaćemo samo neke: Antoan de Sent Egziperi, Miloš Crnjanski, Jovan Dučić, Ian Fleming, Duško Popov (koji je verovatno poslužio kao model za Flemingovog Džejmsa Bonda), Habsburgovci, rumunska kraljevska porodica... Epicentar događaja romana je hotel „Palasio“ u Estorilu sa svojim ljubaznim i veštim osobljem. Duško Popov je bez sumnje igrao jednu od najopasnijih uloga, ulogu tajnog dvostrukog agenta.

 

 

Miguel Rodriguez Andreu (Vigo, 1981) je politikolog, pisac i prevodilac sa srpskohrvatskog na španski jezik. Direktor je časopisa za balkanske studije „Balkania“, piše i predaje o istoriji, politici i kulturi regiona na različitim univerzitetima, i do sada je objavio tri knjige. Preveo je dela Iva Andrića, Faruka Šehića i Želimira Periša.

 

 

6. ZASLEPLJENOST – LEVO KRILO

 

Kartareskuova trilogija Zaslepljenost, visceralni memoar o snovima i fiktivno putovanje kroz halucinantni Bukurešt, jedno je od najreprezentativnijih dela savremene rumunske književnosti. Neprepričljivo čudna, izdašna priča Zaslepljenosti nesvodiva je na putovanje u detinjstvo glavnog junaka, njegova sećanja na hospitalizaciju, daleku istoriju njegove porodice, putujući cirkus, Sekuritateu, zombi vojsku, andergraund džez scenu Nju Orleansa i uspostavljanje režima Čaušeskuovih: ovaj kaleidoskopski svet je istovremeno nelagodno poznat i duboko nov. Čitaoci iz iskustva Zaslepljenosti izlaze uznemireni i preobraženi. Rečima književnih kritičaka uglednog časopisa Bookforum, „ništa vas ne može pripremiti za opseg i ambicije prvog toma hvaljene trilogije Zaslepljenost. Ovaj roman je fantazmagorični spoj fantastike, memoara, nadrealizma, entomologije, rata, seksa, smrti i razaranja i, rečima pripovedača – ’beskrajni niz stvarnost–halucinacija–san’”.

 

Ileana Ursu Nenadić (1954, Zrenjanin) prevodila je na rumunski jezik savremene srpske pesnike, kao i modernu poeziju koja se piše na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini. S pesnikom Milanom Nenadićem prevodila je s rumunskog dela Mihaja Emineskua (dvojezična izdanja), koja su objavljena u Srbiji i Rumuniji. Pored toga, prevela je dela više savremenih rumunskih pesnika (Anu Blandijanu, Mirčea Dineskua, Ileanu Malačoju, Karolinu Iliku, Lilianu Ursu). Sačinila je dvojezičnu Antologiju savremene rumunske poezije, koja se stvara u Vojvodini, takođe dvojezične Antologiju legendi i bajki Rumuna iz Vojvodine i zbornik Pisci na granici. Uređuje dvojezični list za književnost i kulturu „Oglina” („Ogledalo”) i član je redakcije višejezičnog zbornika Most. Do sada je objavila deset knjiga poezije (na rumunskom i srpskom jeziku). Poezija joj je prevođena na italijanski, engleski, francuski i švedski jezik. Zastupljena je u više antologija i zbornika poezije. Dobitnica je nagrada: „Pečat varoši sremskokarlovačke”, „Stražilovo” za najbolju knjigu pesama, nagrada „Lumine”, Nagrada Saveza književnika Rumunije za najbolji prevod za 2000, Međunarodna nagrada „Valahija” za doprinos književnosti i književnom prevodilaštvu, Orden „Mihaja Emineskua” u Rumuniji za doprinos kulturi, Zlatna značka KPZ Republike Srbije.

 

7. ABIGEL

 

Glavni lik romana Abigel je Gina Vitai, razmažena kćerka generala koju otac 1943. bez objašnjenja šalje u provincijski protestantski internat za devojke. Zatvoreni puritanski svet instituta primorava Ginu, naviknutu na bogatstvo i slobodu, da se odrekne mnogih stvari u svom životu. Iz njoj nepoznatog razloga, Gina mora da prekine veze između sebe i spoljnog sveta. Najtajanstvenija institutska legenda plete se oko statue mlade devojke u vrtu, koju devojčice nazivaju Abigel. Preplavljena osećajem neuklopljenosti i usamljenosti, odbačena od strane školskih drugarica i nespremna da se povinuje institutskim pravilima, Gina prezrivo odbacuje legendu o Abigel kao puko sujeverje.Tajanstveni dobrotvor koji pomaže svakom ko napiše pismo i ubaci ga u ćup statue pojavljuje se, međutim, i u njenom životu. Abigel, štaviše, ne samo da rešava probleme štićenlca instituta, već preduzima ozbiljne i opasne poduhvate, poput pribavljanja novih dokumenata za učenice jevrejskog porekla. Abigel, roman koji nadrasta omladinski i avanturistički žanr, najvoljenija knjiga Magde Sabo u njenoj rodnoj Mađarskoj, predstavlja veliku priču o mladalačkoj nevinosti zarobljenoj smrtonosnom pretnjom, ali i iluzijama i reaInosti, odanosti i izdaji, konačno – hrabrosti. lako zbog mnogih sličnosti dovođeno u vezu sa serijalom o Hariju Poteru, Abigel je delo za sve uzraste, a moquće čitalačke perspektive i njima primerena uživanja su mnogostruka i izdašna.

 

Marija Cindori Šinković (1950) je redovni profesor u penziji i književni prevodilac. Rođena je u Čantaviru, gimnaziju završila u Subotici, a osnovne i master studije na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na Grupi za jugoslovensku i svetsku književnost. Doktorirala na Katedri za mađarski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu sa temom „Endre Adi u srpskoj književnosti 1906–2006”. Dugogodišnji je saradnik Instituta za knjižvnost i umetnost u Beogradu. Tokom rada na projektima Komparativna istraživanja srpske književnosti i Istorija srpske periodike objavila devet naučnih knjiga. Predavala je Uvod u hungarologiju i Srpsko-mađarske književne veze na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je bila upravnik Katedre za mađarski jezik i književnost (2010–2018). Pored naučno-istraživačkog rada bavi se prevođenjem mađarske poezije i proze. Objavila knjige prevoda lirike Ištvana Baloga i Jožefa Guljaša, izbor pesama Okovi strpljenja Endrea Adija, prevode knjiga o avangardi Mikloša Sabolčija i Endrea Bojtara, romana Majka u američkom ramu Mikloša Vajde, Tursko ogledalo Viktora Horvata, Preparirani varvarin Gergelja Peterfija, Srećni sever Arpada Kuna, blog-proze Pušta da uđem Judite Sanislo i zbirke pripovedaka Đavo je crni pas Šandora Jasberenjija.

 

8. SOLO EL VIENTO

 

Jedino vetar je sedma, a ujedno je i najuspešnija knjiga pesama Dejana Aleksića, koji je za nju nagrađen Nagradom „Meša Selimovićem”. Mnogi je smatraju najboljim pesničkim ostvarenjem 2011.godine i svojevrsnim manifestom jedinstvene osetljivosti. Zaista, u ovoj knjizi Aleksić uvodi relevantne novine u odnosu na svoju prethodnu stvaralačku aktivnost, posebno u pogledu forme i razloga njenog tematskog sastava, koji se kreću od verizma i postavke u stvarnosti, do hipersimboličkih nivoa sa kojima pesme dostižu viši asocijativni nivo. Književni kritičari zapažaju kako su „poetski tekstovi koji je čine (knjigu, prim.) upečatljivi i plastični, opšteljudski provjerljivi, prožeti jakim, znakovitim slikama i dubokosežnim situacijama, sposobnim da nas podstaknu na asociranje i saosjećajno, saživljeno čitanje” i ističu „ubedljivu stvaralačku individualnost u izrazu i efektnu stilska rafiniranost”.

 

 

 

Silvia Monros rođena je u Buenos Ajresu, u Argentini, gde je pohađala osnovnu školu. Silvija je na srpski jezik prevela više od stotinu dela, među kojima se izdvajaju dela Hulija Kortasara, Marse Rudurede i mnogih drugih istaknutih autora i autorski sa španskog i katalonskog govornog područja.

 

 

 

 

 

9. ELEGIJE IZ OKSOPETRE

 

Elitisova zbirka pesama Elegije iz Oksopetre, objavljena na pesnikov osamdeseti rođendan, 2. novembra 1991. godine, okrenuta je mistički dubokom i metafizički (ne)dostupnom iskustvu zatvaranja ciklusa lirskog istraživanja sveta kao početku pesničkog iskustva. Sintaktički kompleksne i izazovne, okrenute vizijama i uspomenama, i u dijalogu sa tradicijom antičke lirike i filozofije (u prvom redu sa Heraklitom i Pindarom) koliko i sa nasleđem evropskog romantizma (Helderlinom, Novalisom, Rilkeom i Dionisijem Solomosom), Elegije iz Oksopetre čine zaokružen pesnički svet, nesvodiv na neposredni plan bogatih pesničkih slika i osnovnog emocionalnog tona. Naprotiv: refleksivna priroda ovih pesama poziva i obavezuje čitaoca da preuzme i uživanje i odgovornost pristupanja tekstu. Ovom izdanju Elegija pridružen je i zahvalno koristan pogovor prevodioca, heleniste dr Vladimira Boškovića, čija poslednja rečenica, koja se poziva na Elitisovo stanovište spram smrti, sugeriše upravo takav čitalački zahvat: „Kako je rekao Elitis, ako je smrt prva istina, tek nam predstoji da saznamo koja je poslednja.“

 

Vladimir Bošković je helenista iz Beograda. Odbranio je doktorsku disertaciju na temu „Jezički etos i etička filozofija Odiseja Elitisa“ na Univerzitetu Harvard u SAD. Magistrirao je neohelensku književnost na Aristotelovom univerzitetu u Solunu. Radio je kao predavač na Harvardu i Emerson koledžu u Bostonu, i kao postdoktorski istraživač na Prinstonu i Nacionalnom univerzitetu u Atini. Objavio je grčki (Karpos, 2008) i engleski (2017) prevod Pisama iz Soluna Jelene Dimitrijević. Suosnivač je Harvardske radionice za književno prevođenje neohelenske poezije. Objavljivao je tekstove i prevode na srpskom, engleskom, novogrčkom, starogrčkom i latinskom jeziku. Dobitnik je Brankove nagrade Matice srpske za rad o Elitisu i Sapfi i nagrade Miloš N. Đurić za prevod Elitisove poeme Dostojno jest (2017). Radi kao predavač novogrčke književnosti na Državnom univerzitetu San Franciska.