Govorite li ženski?

 

 

 

Projekat Govorite li ženski? ̶ Književnost kao način osnaživanja žena obuhvata dela značajnih autorki od početka XX veka pa do danas, ukupno sedam knjiga pisanih na sedam različitih jezika. Projekat je nastao iz potrebe da se ukaže na to koliko su ženski autori manje zastupljeni i manje promovisani na književnoj sceni, iako se može reći autorke, prevoditeljke, lektorke i urednice čine većinu književne industrije.

Govorite li ženski? poziva na jednakost, vidljivost i profesionalno priznanje autorki, prevoditeljki, urednica i drugih saradnica. Pored značajnog književnog nasleđa, sve izabrane autorke imale su (a neke i dan-danas imaju) važnu ulogu u procesu ženske emancipacije i osnaživanja: Ingeborg Bahman važi za vodeći feministički glas u posleratnoj Austriji; Mers Rudureda je najistaknutija katalonska autorka; Kora Sandel je smatrana norveškom pionirkom u opisima ženske perspektive u literaturi; Pia Leino dekonstruiše licemerje savremenog odnosa prema ženama; Sofi Dal stvara snažne i moćne ženske likove u svojoj prozi; Dorota Maslovska je vodeći ženski glas u savremenoj poljskoj poeziji, dok je slovenačkoj literaturi to Anja Golob, a obe predstavljaju kritičke glasove dovoljno snažne da nadahnu mladu i kreativnu publiku.

 

1. NEBESA

 

Nebesa su distopijski roman, smešten u 2058. godinu, u kojoj se čovečanstvo i dalje more isti problemi kao i danas: usamljenost, virtuelna stvarnost, klimatske promene, rastuća nejednakost u društvu, nacionalistički pokreti itd. Radnja se odvija u Helsinkiju, gradu-državi, gde je vlast preuzeo nacionalistički pokret Svetlost. Granice su zatvorene, a kontakt sa spoljnim svetom ne postoji. Ne postoji više ni iluzija o svetlijoj budućnosti, ali građanima je zauzvrat data virtuelna realnost – Nebo – ali njoj imaju pristup samo oni sa najviše novca. Glavni junak, Akseli, radi na univerzitetu pokušavajući da otkrije uzrok epidemije apatije: ljudi teško napuštaju stanove, ne razgovaraju jedni s drugima i ne rađaju se bebe. Kada Akseli dobije potpun pristup Nebesima, virtuelna stvarnost počinje da prožima njegovo biće, sve dok ne sretne ženu po imenu Ina. Susret je toliko silovit da odlučuju da se upoznaju u stvarnom životu. Ali, posle toga se sve menja.

 

 

 

Jasmina Teofilović je diplomirala istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1996. godine. Do odlaska u Finsku radila je kao profesor istorije. U Finskoj je živela deset godina, gde je stekla Sertifikat Univerziteta u Helsinkiju za finski jezik. Od 2007. radila je kao asistent u nastavi u školama u Espou. Po povratku u Beograd, od 2015. godine predaje finski jezik u školama stranih jezika „Đuro Salaj” i „Kontekst”. Sa finskog je prevela knjige Juke Vikile i Pirko Turpeinen-Sari.

 

 

 

 

 

2. U VELIKOJ PERIONICI

 

 

Književnica učestvuje u televizijskom programu, govoreći o objavljivanju svoje prve knjige. Ni ne sluti da njena slika na ekranu u tom času uznemirava zaposlenog na održavanju zelenih površina grada Nožan le Rotrua. Odsluživši kaznu za zločin počinjen pre trideset godina, gledalac sada vodi uredan život, sve dok se neočekivano ne suoči sa svojom prošlošću, prestupom i krivicom. Književnica je, naime, ćerka njegove žrtve. I za pet dana dolazi u gradsku knjižaru svog rodnog grada. Od tog trenutka počinje previranje unutar usamljenog čoveka: u sredini koja je i banalna i opresivna, on iščekuje susret licem u lice kojeg se i boji, ali od kojeg ne može pobeći. U velikoj perionici počiva na tragičnim događajima iz autorkinog života i govori o izazovima sa kojima se suočavaju žene XXI veka. Kroz lik mlade spisateljice autorka postavlja mnoga pitanja o hrabrosti, ljubavi i procesu isceljenja, a samo jedno od njih glasi: može li pisanje biti lek za traumu?

 

 

 

Melita Logo-Milutinović diplomirala je francuski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bavi se književnim prevođenjem od 1998. godine i njena prevodilačka lista obuhvata autore kao što su: Žan Mari Gistav Le Klezio, Erik Vijar, Žerom Ferari, Mjurijel Barberi, Danijel Penak, Žan d’Ormeson, Lidi Salver, Emanuel Karer, Olivije Gez... Sarađivala je sa brojnim izdavačima i osvojila značajne nagrade. Godine 2014. nagrađena je prestižnom Nagradom „Miloš N. Đurić” za prevod romana Beseda o padu Rima Žeroma Ferarija, godine 2016. osvojila je Nagradu „Branko Jelić” za prevod romana Bez plakanja Lidi Salver, a 2019. godine dobila je istu nagradu za prevod stripa Asteriks. Knj. 12: Asteriksov i Obeliksov rođendan; Asteriks među Piktima; Cezarov papirus.

 

 

 

 

3. IZABRANE PESME

 

 

Ingeborg Bahman je rođena 1926. u Klagenfurtu, u Austriji. Studirala je filozofiju na univerzitetima u Inzbruku, Gracu i Beču, gde je i odbranila disertaciju o filozofiji Martina Hajdegera. Bahman su smatrali vrhunskom pesnikinjom njene generacije. Njeno je delo izrazito uticajno i danas, i ona se smatra pionirkom evropskog feminizma i posleratne književnosti. Uticavši na mnoge pisce, od Tomasa Bernharda do Kriste Volf, Bahmanina poetska istraživanja prirode i granica jezika suočenog sa istorijom ostaju do danas neprevaziđena po sposobnosti da objedine filozofske uvide i opsesivni lirizam. Bahman u svojoj poeziji istražuje interpersonalne granice i potencijal jezika u posleratnom okruženju. Njena poezija često se bavi temama kao što su neuspeli ljubavni odnosi, priroda umetnosti i humanosti, neadekvatnost jezika itd.

 

 

 

Nikolina Zobenica je završila osnovne studije Nemačkog jezika i književnosti (1999) i Engleskog jezika i književnosti (2001), kao i magistarske studije iz Nemačke književnosti (2004) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Magistrirala je s tezom Sukob oca i sina u nemačkoj i srpskoj junačkoj poeziji, a doktorirala (2010) s disertacijom na temu Recepcija romana Limeni doboš Gintera Grasa u nemačkoj i srpskoj književnosti na istom fakultetu. Tokom studija je bila dobitnik stipendije za darovite studente Univerziteta u Novom Sadu. Кao DAAD-stipendista je studirala jedan semestar na Univerzitetu u Vircbirgu, a kao mladi istraživač je boravila na Univerzitetima u Regensburgu, Frajburgu i Ludvigsburgu. Zaposlena je na Odseku za germanistiku Univerziteta u Novom Sadu od 2002. godine, a bila je angažovana i kao gostujući profesor na Univerzitetu u Кragujevcu (2018–2019). Od 2010. do 2012. godine je vršila funkciju zamenika šefa Odseka za germanistiku, a od 2012. do 2015. godine funkciju šefa Odseka. Autorka je monografija Književno delo između estetike i politike. Limeni doboš Gintera Grasa u Nemačkoj i Srbiji 1959-2009. i Didaktika nemačke književnosti kao strane. Prevodila je najznačajnija imena nemačke književnosti XX veka kao što su Boto Štraus, Ilze Ajhinger, Tomas Man, Tomas Bernhard, Gotfrid Ben, Franc Verfel, Ingeborg Bahman, ali i savremene autore poput Marice Bodrožić i Karoline Šuti. Dobitnik je Nagrade za izvrsnost Zapadnog univerziteta „Vasile Goldiš“ u Aradu.

Nikolina Zobenica je i književnica, autorka eseja, priručnika i više od 70 objavljenih stručnih i naučnih radova o nemačkoj književnosti, jeziku, kulturi, inovacijama u obrazovanju, nastavi i prevođenju nemačke književnosti.

 

 

4. IZDRŽAJ U ZGIBU

 

 

Izdržaj u zgibu ukida distancu između društvenog i privatnog, između živog i neživog sveta, između muškaraca i žena, životinja i stvari, između juče i danas. Iako ovi stihovi dolaze iz specifičnog individualnog iskustva, istovremeno, ova zbirka daje širu sliku sveta. Zbirka je ovenčana nagradom Jenko za najbolju zbirku poezije 2014. godine.

 

 

 

Ana Ristović (1972), pesnikinja i prevoditeljka, diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije, Srpskog književnog društva, Srpskog P.E.N. centra i počasni član Slovenačkog društva pisaca (od 2010). Prevela je preko 40 dela savremene slovenačke književnosti na srpski jezik. Spisak objavljenih prevoda obuhvata dela Mihe Macinija, Andreja Blatnika, Mojce Kumerdej, Lucije Stupice, Suzane Tratnik, Nataše Kramberger, Aleša Debeljaka, Uroša Zupana, Gorana Vojnovića, Aleša Čara, Janija Virka, Ferija Lainščeka, Dušana Čatera, Aleša Štegera, Andreja Skubica itd. Objavila je 10 knjiga poezije i osvojila prestižna priznanja: Nagradu „Branko Miljković”, nagradu Hubert Burda Preis, Nagradu „Desanka Maksimović”, Disovu nagradu itd. Pesme su joj uvrštene u brojne domaće i međunarodne antologije i prevedene na više svetskih jezika.

 

 

 

 

5. SMRT I PROLEĆE

 

 

 

Smrt i proleće, posthumno objavljeno, smatra se remek-delom katalonske književnice Merse Rudurede, u kome se susreću poezija i roman o odrastanju. U središtu mračne priče je četrnaestogodišnji seoski dečak koji pokušava da se otrgne brutalnim i varvarskim običajima meštana u zabačenom selu u katalonskim planinama. Mestašce je odsečeno od spoljnog sveta, gde se slepo slede surovi običaji, a pokušaji pobune brzo slamaju. Kretanje u ovom represivnom društvu nalaže da se nauči životom u mestu suve jednoličnosti. Rudureda maestralno nasilju i smrti suprotstavlja nadu u predivnim, gotovo poetskim pasažima.

Često tumačen kao alegorija života pod diktaturom, roman Smrt i proleće je očaravajuća i uznemirujuća priča o moći, izgnanstvu i nadi koja potiče i od najmanjih gestova nezavisnosti.

 

 

 

Silviјa Monrós-Stojaković smatra se jednom od najboljih prevoditeljki sa španskog i katalonskog. Diplomirala je na dva odseka Filološkog fakulteta Beogradskog univerziteta, tačnije na Katedri za francuski jezik i književnost i na Katedri za španski jezik i hispanske književnosti. Prevela je preko 90 naslova, uključujući i dela najpoznatijih autora španske i katalonske književnosti kao što su: Borhes, Ljosa, Marse Rudureda, Hulio Kortasar, Izabel Aljende, Gabrijel Garsija Markes, Havijer Marijas, Žauma Kabre, Tomas Eloj Martinez, Huan Oktavio Prens, Horhe Bukaj, Klaris Lispektor, Hose Ortega i Gaset, Alurda Žaume S. Pons itd. Pored španskog i katalonskog, Monros-Stojaković prevodi i sa francuskog i portugalskog. Takođe, prevela je sa srpskog na španski dela Ive Andrića, Vladimira Arsenijevića, Radovana Popovića, Milorada Pavića, Dušana Kovačevića, Ljubomira Simovića i Dejana Aleksića.

Autorka je knjiga Poslednje Kortasarove školice (1991), Grad nad gradovima (2000), Nastaviće se… (2002), Mi, Salvador Dali (2004), Moja Argentina (2005) i Sve u svemu (2006). Članica je Srpskog književnog društva i Udruženja književnih prevodilaca Srbije.

 

 

 

6. TRILOGIJA ALBERTA

 

 

Alberta i Jakob, uz nastavke Alberta i sloboda i Sama Alberta, govori o neobičnoj devojci koja živi u provincijskom gradiću na dalekom severu Norveške. Bogatstvo Albertinog unutrašnjeg sveta naveliko premašuje sredinu u kojoj odrasta. Zbog neobične junakinje koja teži za znanjem i slobodom, kao i zbog kritike tada veoma ukorenjenog patrijarhata, Kora Sandel se smatra pionirkom skandinavske ženske emancipacije. Ovi romani doneli su autorki neporecivo mesto u skandinavskom književnom kanonu. Uprkos velikom književnom uspehu, ostala je skrivena iza svog pseudonima i živela prilično povučeno. Odlikovana je Kraljevskim norveškim ordenom Svetog Olava 1957. godine. Njen dom pretvoren je u muzej.

 

 

 

 

Ratka Krsmanović-Isailović diplomirala je na Katedri za skandinavistiku Filološkog fakulteta (Univerzitet u Beogradu). Književnim prevođenjem se bavi od 2005, i član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Prevodila na srpski dela sledećih autora: Bake Gunstejn, Tarjej Vesos, Jens Bjernebu, Dag Sulstad, Ćersti Anesdater Skomsvol, Toštejn Stigler-Sejm, Agnar Samdu, Ole Bjerke itd.

U više navrata je kao stipendista boravila u Norveškoj: Letnja škola Norveškog, Agder koledž, Kristijansand (2004), stipendija Univerziteta u Oslu (2007. i 2012) i tokom Festivala književnosti, Lilehamer (2010. i 2011).

 

 

 

 

 

7. DRUGI LJUDI

 

Grad zatrovan smogom i prezirom, skupim automobilima, jeftinim vezama, visokim težnjama i najprizemnijim motivima: iz divljih struja hip-hop tvista izranja vizija savremene Varšave najvišeg književnog kvaliteta, poetskog i vulgarnog, smešnog i mračnog.

Drugi ljudi su hibridni žanr, višeglasno čudovište teksta, čiji su pojednostavljeni likovi nalik na strip-junake jer je stvarni, najvažniji protagonista Drugih ljudi jezik kojim oni govore i razgovaraju: on zuji od energije i duhovitosti, ali je istovremeno brutalan, osakaćen, pun odbojnosti i predrasuda, i otkriva eroziju međuljudskih veza, ostatke plemenitih osećanja i tragove ljudske solidarnosti. Upravo on, istovremeno smešan i monstruozan, postavlja bolna pitanja o trenutku u kojem smo se našli kao zajednica. Zar drugi ljudi nismo mi, zar mi nismo ti drugi ljudi?

Autorka se hrabro hvata ukoštac sa savremenim problemima sa kojima se suočava Poljska, rastrzana između ekonomskog liberalizma, društvenog konzervativizma i katolicizma. Ovo delo uskoro će biti pretočeno u film.

 

 

Jelena Jović (1981) prevodi, privodi kraju doktorsku tezu i predaje na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za poljski jezik i književnost. Počevši od moderne poljske poezije i pokojeg eseja u toku studija, poslednjih se godina posvetila kako prevođenju književno-istorijskih i antropoloških monografija, tako i sve obimnije savremene proze – romana Mračno da skoro je noć Joane Bator, Morfijum Ščepana Tvardoha i Led Jaceka Dukaja. Ponudivši nedavno prevod kontroverznog dela Lubjevo Mihala Vitkovskog i predloživši ga za objavljivanje na sprskom jeziku, našla se na prvom mestu konkursa Vroclav – Evropska prestonica kulture 2016.