Aleksandar Ristović (1933–1994) bio je srpski pesnik i urednik, koji je svojim pesništvom obeležio nekoliko poslednjih decenija 20. veka. Diplomirao je Jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Nakon rada u osnovnim i srednjim školama u rodnom Čačku, proveo je decenije kao urednik u izdavačkim kućama Mlado pokolenje i Nolit. Autor je više od dvadeset pesničkih zbirki. Debitovao je pesničkom knjigom Sunce jedne sezone (1959), a vrhunce dostigao knjigama Ta poezija (1979), Ulog na senke (1981), Nigde nikog (1982), za koju je dobio Zmajevu i Nolitovu nagradu, Slepa kuća i vidoviti stanari (1985), nagrađenu Oktobarskom nagradom i Praznik lude (1990), za koju je primio nagradu „Branko Miljković“. Impresivna je i njegova posthumno objavljena pesnička zaostavština, u koju spadaju i izuzetno značajne pesničke knjige Hladna trava (1994), Svetiljka za Ž. Ž. Rusoa (1995) i Kost i koža (1995).