Izabrane pesme Aleksandra Ristovića
Aleksandar Ristović
Poezija, Novi naslovi, Akcija 3 za 1599
Počevši kao pesnik čija su interesovanja išla u pravcu figuracije i prevođenja sveta prirode u stihove, Aleksandar Ristović je tokom stvaralačkog puta postepeno širio svoj izraz, sve više postajući pesnik malih stvari i svakodnevice – naročito od zbirke Ta poezija (1979) nadalje – ali je uvek ostajao veran i pitanjima čovekove egzistencije. Istinu o čoveku pronalazio je u svetu koji se čini plošnim: u stvarima što ga okružuju, u običnim, gotovo neprimetnim predmetima, u sićušnim bićima. Njegova poezija svedoči da se o svemu može pisati – čak i o onome što se obično smatra nepoetskim – i da se ono bitno može izreći i kroz najmanje i najskromnije slike.
Počevši kao pesnik čija su interesovanja išla u pravcu figuracije i prevođenja sveta prirode u stihove, Aleksandar Ristović je tokom stvaralačkog puta postepeno širio svoj izraz, sve više postajući pesnik malih stvari i svakodnevice – naročito od zbirke Ta poezija (1979) nadalje – ali je uvek ostajao veran i pitanjima čovekove egzistencije. Istinu o čoveku pronalazio je u svetu koji se čini plošnim: u stvarima što ga okružuju, u običnim, gotovo neprimetnim predmetima, u sićušnim bićima. Njegova poezija svedoči da se o svemu može pisati – čak i o onome što se obično smatra nepoetskim – i da se ono bitno može izreći i kroz najmanje i najskromnije slike.
Ristović se klonio apstrahovanja, nastojeći da iz mnoštva pojedinačnih slika uspostavi celovitost sveta. Njegovu zagledanost u bubice i travu ne treba čitati isključivo kao beg od stvarnosti, već kao način da se ta stvarnost sagleda iznutra. Pesnik je i u takvim okvirima osluškivao znakove svog vremena – od jednoumlja jednopartijskog sistema, preko sukoba devedesetih, do rasapa svih vrednosti.
Marko Avramović
- ISBN: 9788660364199
- Broj strana: 212
- Pismo: Latinica
- Povez: mek
- Format: 19,6X12,7
- Godina izdanja: 2025
Aleksandar Ristović
Aleksandar Ristović (1933–1994) bio je srpski pesnik i urednik, koji je svojim pesništvom obeležio nekoliko poslednjih decenija 20. veka. Diplomirao je Jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Nakon rada u osnovnim i srednjim školama u rodnom Čačku, proveo je decenije kao urednik u izdavačkim kućama Mlado pokolenje i Nolit. Autor je više od dvadeset pesničkih zbirki. Debitovao je pesničkom knjigom Sunce jedne sezone (1959), a vrhunce dostigao knjigama Ta poezija (1979), Ulog na senke (1981), Nigde nikog (1982), za koju je dobio Zmajevu i Nolitovu nagradu, Slepa kuća i vidoviti stanari (1985), nagrađenu Oktobarskom nagradom i Praznik lude (1990), za koju je primio nagradu „Branko Miljković“. Impresivna je i njegova posthumno objavljena pesnička zaostavština, u koju spadaju i izuzetno značajne pesničke knjige Hladna trava (1994), Svetiljka za Ž. Ž. Rusoa (1995) i Kost i koža (1995).
