Biljana Jovanović rođena je 1953. godine u Beogradu. Završila je studije filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavila je zbirku pesama Čuvar (1977), romane Pada Avala (1978), Psi i ostali (1980), Duša, jedinica moja (1984), i drame Ulrike Majnhof 1976. (igrana 1982, posthumno objavljena u knjizi Buntovnica s razlogom), Leti u goru kao ptica (1983, igrana 1983), Centralni zatvor (1990, igrana 1992) i Soba na Bosforu (1994/5). Zajedno sa Radom Iveković, Marušom Krese i Radmilom Lazić objavila je knjigu prepiske Vjetar ide na jug i obrće se na sjever (1994). Posthumno je objavljena njena prepiska sa Josipom Ostijem Non omnis moriar (1996). Bila je članica prvog Odbora za zaštitu umetničkih sloboda od osnivanja 1982, kao i predsednica prve nevladine organizacije, Odbora za zaštitu čoveka i okoline od 1984. godine. Tokom 1990-ih bila je među osnivačima UJDI-ja, Helsinškog parlamenta, Beogradskog kruga, kao i aktivistkinja Civilnog pokreta otpora. Bila je inicijatorka i učesnica svih antiratnih akcija u Beogradu 1991/1992. godine. Preminula je 1996. godine u Ljubljani.