Borislav Mihajlović Mihiz rođen je 17. oktobra 1922. godine u Irigu. Klasičnu gimnaziju završio je u Sremskim Karlovcima, a Filozofski fakultet u Beogradu. Bio je upravnik Muzeja Vuka i Dositeja, kao i Biblioteke Matice srpske, književni kritičar NIN-a, umetnički direktor Avala filma i umetnički savetnik u Ateljeu 212. Pisao je pesme, književnu kritiku, eseje, putopise, polemike, drame, memoare, a bio je i dramaturg poznatih književnih dela. Njegove drame, „Banović Strahinja“, „Komandant Sajler“, „Kraljević Marko“, „Optuženi Pera Todorović“, izvođene su na scenama beogradskih, i pozorišta širom zemlje i u inostranstvu. Autor je dela Pesme (1947), Ogledi (1951), Od istog čitaoca (1956), Srpski pesnici između dva rata (1956), Banović Strahinja (1963), Književni razgovori (1971), Izdajice (1986, sve četiri Mihizove drame), Portreti (1988), Autobiografija – o drugima, prva knjiga (1990), Autobiografija – o drugima, druga knjiga (1993), Kazivanja i ukazivanja (1994). Umro je 15. decembra 1997. godine u Beogradu, a povodom njegove smrti Vladeta Јanković i Milan Јanković priredili su knjigu Drugi – o Mihizu (1998).