Ivo Andrić (1892–1975) bio je jugoslovenski pisac, diplomata i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Rođen je u Dolcu kod Travnika, u Bosni i Hercegovini. Detinjstvo je proveo u Višegradu, gde je most na Drini postao centralni motiv njegovog stvaralaštva. Nakon studija u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, počeo je da se bavi književnošću i politikom, ističući se u borbi za nacionalno oslobođenje.

Andrić je karijeru započeo poezijom, a kasnije se posvetio pripovetkama i romanima, od kojih su najpoznatiji "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica". Njegova dela odlikuje izuzetno pripovedanje, istorijske teme, psihološka dubina i kritički osvrt na ljudsku prirodu.

Za svoje izuzetno književno delo, Andrić je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. U obrazloženju nagrade, Švedska akademija je istakla "epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao ljudske sudbine iz istorije svoje zemlje". Smatra se jednim od najvećih pisaca jugoslovenske književnosti i njegov rad je ostavio dubok trag u svetskoj književnosti.