Na Drini ćuprija
Ivo Andrić
Novi naslovi, Klasici, Balkanon / Re:publika
"Može biti da će se ova pogana vera što sve uređuje, čisti, prepravlja i doteruje da bi odmah zatim sve proždrla i porušila, raširiti po celoj zemlji; možda će od vascelog božjeg sveta napraviti pusto polje za svoje besmisleno građenje i krvničko rušenje, pašnjak za svoju nezajažljivu glad i neshvatljive prohteve. Sve može biti. Ali jedno ne može: ne može biti da će posve i zauvek nestati velikih i umnih a duševnih ljudi koji će za božju ljubav podizati trajne građevine, da bi zemlja bila lepša i čovek na njoj živeo lakše i bolje. Kad bi njih nestalo, to bi značilo da će i božja ljubav ugasnuti i nestati sa sveta. To ne može biti."
Šta produkuje pripovedačka izvrsnost romana Na Drini ćuprija Ive Andrića? Da li je to sâmo poetičko središte Andrićevog opusa, koje je vremenom postalo i sinonim za meritum kanonskog ostvarenja srpske literature? Preciznije, mogu li se njeni hermeneutički učinci posle nepreglednog niza iščitavanja, interpretativnih aranžmana, ideoloških prisila i geopolitičkih razdeoba, obreti u prostoru heterokosmičke svežine i otkrovenjski iznova otpočeti u pojedinačnom čitalačkom iskustvu?
Čitati Andrićevu povest o Mehmedpašinoj zadužbini, „hairu za dušu” – o nemirivoj dobroti umetničkog dela duboko zapretenoj koliko u kasabalijskim sudbinama, toliko i u gnoseološkoj nevidelici između nas i njih, nije tek komformističko prihvatanje zadate lektire, odgovoranje na (obevezujući) poziv kulture. To je najpre čin nepokolebljivog promišljanja smisla ljudskog graditeljstva koje progoni pripovedača i/ili hroničara u drami (samo)razumevanja čiji pojedinačni činovi, međutim, kriju i ontološka i ontička naprsnuća, modernističke udubine u kojima je spuštena teška, okultna a po svemu neophodna, istinosna misao o poreklu humanističke težnje za premošćavanjem i pripovedanjem.
(Aleksandra Paunović)
- ISBN: 9788660363864
- Broj strana: 376
- Pismo: latinica
- Povez: Mek
- Format: 20x14
- Godina izdanja: 2025
Ivo Andrić
Ivo Andrić (1892–1975) bio je jugoslovenski pisac, diplomata i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Rođen je u Dolcu kod Travnika, u Bosni i Hercegovini. Detinjstvo je proveo u Višegradu, gde je most na Drini postao centralni motiv njegovog stvaralaštva. Nakon studija u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, počeo je da se bavi književnošću i politikom, ističući se u borbi za nacionalno oslobođenje.
Andrić je karijeru započeo poezijom, a kasnije se posvetio pripovetkama i romanima, od kojih su najpoznatiji "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica". Njegova dela odlikuje izuzetno pripovedanje, istorijske teme, psihološka dubina i kritički osvrt na ljudsku prirodu.
Za svoje izuzetno književno delo, Andrić je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. U obrazloženju nagrade, Švedska akademija je istakla "epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao ljudske sudbine iz istorije svoje zemlje". Smatra se jednim od najvećih pisaca jugoslovenske književnosti i njegov rad je ostavio dubok trag u svetskoj književnosti.
