Gromobran svemira
Stanislav Vinaver
Novi naslovi, Balkanon / Re:publika
"Promene su nastale. Po svoj prilici da one odgovaraju nekom poremećaju u težištima Duha Vaseljene. U centru stvaranja, ako on postoji, vrši se raspored snaga."
Gromobran svemira objavljen je kao druga knjiga biblioteke Albatros koju je upravo Vinaver, zajedno sa Todorom Manojlovićem, osmislio i uređivao sa namerom da jugoslovenskoj čitalačkoj publici otvori nove poglede i vidike. Ako je Crnjanskov Dnevnik o Čarnojeviću objava jedne ratom poražene generacije, a Rastkova Burleska gospodina Peruna boga groma eksplozija neobuzdane enciklopedijske potrage kroz iskustvo ljudskog roda – Gromobran svemira predstavlja raspršenu dijalektiku novog književnog doba i vremena, posvedočenu u nizu hibridnih književnih oblika okupljenih među istim koricama.
Alegorije i fantastične scene, manifestni proglasi i polemički oštri stavovi, putopisni pasaži, muzičke eskapade, esejistička promišljanja o umetnosti i prozni medaljoni poslagani u korice ove knjige ne samo da nagoveštavaju, već, na momente, i ostvaruju najviše estetske domete u okviru srpske avangardne pripovedne proze, kao i na planu žanrovskog preplitanja, stilske i jezičke igre i esejističkog promišljanja.
Gromobran svemira možda je i najbolje napisana programsko-umetnička knjiga srpske avangarde, koja ne želi da bude isključivo ni pamflet, ni manifest, ni umetnost, ni naznaka umetničkih i poetičkih mogućnosti – već sve to skupa i odjednom.
(Milomir Gavrilović)
- ISBN: 9788660363666
- Broj strana: 122
- Pismo: latinica
- Povez: mek
- Format: 20x14
- Godina izdanja: 2025
Stanislav Vinaver
Stanislav Vinaver je bio srpski pisac, prevodilac, diplomata i novinar jevrejskog porijekla. Rođen je u 01. marta 1891. godine u Šapcu, a umro je 01. avgusta 1955. godine u Niškoj Banji. Učestvovao je u balkanskim i Prvom svjetskom ratu kao dobrovoljac. Sa vojskom je preko Albanije stigao na ostrvo Krf, gdje je radio kao službenik Državnog presbiroa. Informativno-diplomatske poslove obavljao je u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Petrogradu. Nakon rata, najprije je bio zaposlen je u Ministarstvu prosvjete, a potom se posvetio novinarskoj karijeri. Zajedno sa Rastkom Petrovićem, Milošem Crnjanskim, Markom Ristićem i mnogim drugim, pripadao je talasu modernističkih srpskih pisaca. Vinaver je bio utemeljivač ekspresionističkog pokreta. Napisao je „Manifest ekspresionističke škole“ kojim se zalagao za odstupanje od tradicionalnih umjetničkih izraza. Skoro čitav Drugi svjetski rat proveo je u koncentracionom logoru u Njemačkoj. Posljednjih deset godina svog života posvetio se profesionalnoj književnoj karijeri. Prevodio je djela sa engleskog, francuskog, poljskog, češkog, ruskog i njemačkog jezika na srpski jezik.
Stanislav Vinaver je uz Miloša Crnjanskog i Rastka Petrovića jedan od najznačajnijih pisaca srpske moderne. Najpoznatija njegova djela su: „Priče koje su izgubile ravnotežu“, „Misli“, „Gromobran svemira“, „Varoš zlih volšebnika“, „Čuvari svijeta“, „Ikarov let“, „Evropska noć“, „Ratni drugovi“, „Jezik naš nasušni“ i „Zanosi i prkosi Laze Kostića“. Kao satiričar pisao je duhovitim, snažnim izrazima, gdje u prvi plan dolazi njegov smisao za grotesku. U satiričnom tonu napisao je djelo „Pantologije novije srpske pelengirike“. Njegovo početno pjesničko izražavanje bilo je u znaku simbolizma. Takva je njegova knjiga stihova „Mjeća“, kao i kasnije objavljene zbirke, kao što su: „Čuvari svijeta“, „Ratni drugovi“i „Evropska noć“. Tokom stvaranja pjesme težio je oslobađanju od bilo kakvog konkretnog značaja. Njegova poezija je muzikalna. Bitno obilježje njegove poezije je i humor.
