Sunce se ponovo rađa
Ernest Hemingvej
Svetska književnost, Klasici, Novi naslovi
U „Suncu se ponovo rađa“, Ernest Hemingvej oslikava dezorijentisanu „izgubljenu generaciju“ posle Prvog svetskog rata. Džejk Barns i ledi Bret Ešli, čija je ljubav osuđena na propast, predvode grupu ekspatrijata kroz Pariz i Španiju. Dok se bore sa ličnim demonima i prazninom, tražeći ispunjenje u hedonizmu i površnim vezama, Pamplona i autentični toreador Pedro Romero postaju ogledalo njihovih duša. Hemingvejev proslavljeni stil – precizan, ogoljen i emotivno rezonantan – stvara nezaboravno delo o ljubavi, gubitku i bolnoj potrazi za smislom u svetu bez sidra. Nezaobilazno štivo o generaciji koja je proživela sve, ali ostala izgubljena.
Ernest Hemingvej je romanom „Sunce se ponovo rađa“ maestralno uhvatio duh „izgubljene generacije“ koja se borila sa besmislom posleratnog sveta. Kroz priču o grupi ekspatrijata, predvođenih Džejkom Barnsom i ledi Bret Ešli, Hemingvej istražuje teme ljubavi, prijateljstva, izdaje i potrage za autentičnošću.Džejk, ranjen u ratu i suočen sa impotencijom, gaji duboku, ali neostvarivu ljubav prema Bret. Ona je harizmatična i nezavisna, ali istovremeno destruktivna, neprestano tražeći strast i ispunjenje u nizu veza, uključujući Roberta Kona, naivnog pisca, i Majkla Kembela, njenog alkoholisanog verenika.Kon, idealista inspirisan romantičnom književnošću, dolazi u Pariz i Španiju u potrazi za avanturom i ljubavlju. Njegova iskrenost i zaljubljenost u Bret čine ga lakim plenom za cinizam ekspatrijatskog društva, a njegovo ponašanje često izaziva podsmeh i poniženje. Michaelov alkoholizam i ljubomora dodatno komplikuju odnose unutar grupe, stvarajući atmosferu napetosti i neizrečenih sukoba.Putovanje grupe iz Pariza, preko mirnih pirinejskih reka idealnih za pecanje, do frenetične fijeste u Pamploni, služi kao pozadina za njihovu unutrašnju dramu. Dok pecanje nudi privremeni beg i osećaj povezanosti s prirodom, Pamplona, sa svojom sirovom tradicijom borbe s bikovima, postaje lakmus papir za njihove duše.U Pamploni se izdvaja lik Pedra Romera, mladog toreadora koji utelovljuje gracioznost, hrabrost i autentičnost. On je sušta suprotnost dekadentnim ekspatrijatima, simbol istinskih vrednosti. Bret, privučena njegovom snagom i čistotom, započinje aferu s Romerom, u nadi da će pronaći nešto stvarno. Džejk, kao pasivni posmatrač, duboko razume dinamiku ovih odnosa, iako je sam zarobljen u sopstvenoj tuzi.Hemingvejev stil je jasan, jezgrovit i direktan, bez suvišnih ukrasa. Kroz prividno jednostavnu prozu, on uspeva da prenese složene emocije i psihološke nijanse, ostavljajući čitaocu da sam popuni praznine. Dijalozi su oštri i realistični, a unutrašnji monolozi Džejka otkrivaju duboku melanholiju i rezignaciju. Teme poput nihilizma, hedonizma kao bega, potrage za smislom u razorenom svetu i sukoba između starog i novog poretka prožimaju roman.Knjiga je kritika generacije koja, izgubivši smernice nakon rata, tone u površnost i opijanje, ali je istovremeno i dirljiva priča o neraskidivim vezama prijateljstva i ljubavi. „Sunce se ponovo rađa“ je remek-delo koje ostaje relevantno, nudeći dubok uvid u ljudsku prirodu i izazove suočavanja sa stvarnošću. To je priča koja nas podseća na trajnu potragu za smislom i lepotom, čak i u najmračnijim vremenima.
- ISBN: 9788660363918
- Broj strana: 228
- Pismo: Latinica
- Povez: Broš
- Godina izdanja: 2025
Ernest Hemingvej
Ernest Hemingvej (Ouk Park, Ilinois, 1899 – Kečum, Ajdaho, 1961)
Ernest Miler Hemingvej bio je američki romanopisac, pisac kratkih priča, novinar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, čiji je uticaj na prozu 20. veka nemerljiv. Svojim prepoznatljivim, škrtim stilom pisanja i životom ispunjenim avanturama, stvorio je mit o sebi kao o arhetipskom američkom piscu, a njegova dela istražuju teme rata, gubitka, hrabrosti i potrage za smislom u modernom svetu. Rođen je u Ouk Parku, predgrađu Čikaga, kao sin lekara i muzičarke. Detinjstvo provedeno u prirodi severnog Mičigena, uz oca koji ga je učio lovu i ribolovu, usadilo mu je duboku vezu sa divljinom koja će postati centralni motiv mnogih njegovih priča.
Njegova književna karijera započela je u novinarstvu. Nakon srednje škole, zaposlio se kao reporter u listu The Kansas City Star, gde je usvojio temeljne odlike svog budućeg stila: kratke rečenice, direktan jezik, izbegavanje suvišnih prideva i objektivnost. Sa izbijanjem Prvog svetskog rata, prijavio se kao dobrovoljac i služio kao vozač ambulantnih kola na italijanskom frontu, gde je bio teško ranjen. Ovo iskustvo postalo je kamen temeljac njegovog književnog opusa i centralni događaj romana Zbogom oružje. Po povratku, preselio se u Pariz dvadesetih godina, gde je kao deo „Izgubljene generacije“ američkih ekspatrijata, zajedno sa F. Skotom Ficdžeraldom i Gertrudom Stajn, brusio svoj zanat i upijao duh modernizma.
Njegov prvi veliki uspeh, roman Sunce se ponovo rađa, objavljen 1926. godine, uhvatio je duh razočaranja i besciljnosti generacije obeležene ratom i postavio ga kao vodeći glas svog vremena. Usledila su dela koja su potvrdila njegov status književnog giganta. Strast prema španskoj kulturi i borbama s bikovima pretočio je u nefikcijsko delo Death in the Afternoon, dok je svoja iskustva iz afričkih safarija opisao u knjizi Zeleni bregovi Afrike. Kao ratni dopisnik tokom Španskog građanskog rata, stvorio je svoje najambicioznije delo, roman Za kim zvono zvoni, epsku priču o ljubavi, dužnosti i žrtvi usred brutalnog sukoba.
Hemingvej je svoj život proveo na različitim krajevima sveta, od Ki Vesta na Floridi do svoje čuvene kuće na Kubi, Finka Vihija, gde je napisao mnoga od svojih najvažnijih dela. Njegova karijera doživela je vrhunac 1952. godine objavljivanjem romana Starac i more, alegorijske priče o borbi starog kubanskog ribara sa divovskom sabljarkom, koja mu je donela Pulicerovu nagradu. Dve godine kasnije, 1954, ovenčan je i Nobelovom nagradom za književnost za „majstorstvo u veštini naracije i uticaj koji je izvršio na savremeni stil“. Iza javne slike snažnog avanturiste krio se, međutim, čovek koji se borio sa teškim fizičkim povredama zadobijenim u dva avionska udesa u Africi, alkoholizmom i sve dubljom depresijom. Poslednjih godina života, njegovo mentalno zdravlje se drastično pogoršalo, a neuspešno lečenje elektrošokovima dodatno je oštetilo njegovo pamćenje i sposobnost pisanja. U nemogućnosti da stvara i savladan unutrašnjim demonima, izvršio je samoubistvo u svom domu u Kečumu, u Ajdahu. Njegovo nasleđe, pre svega njegova „teorija ledenog brega“ i revolucionarni stil, ostavili su neizbrisiv trag u svetskoj književnosti.
DELA ERNESTA HEMINGVEJA
Romani:
Prolećne bujice (The Torrents of Spring, 1926)
Sunce se ponovo rađa (The Sun Also Rises, 1926)
Zbogom oružje (A Farewell to Arms, 1929)
Imati i nemati (To Have and Have Not, 1937)
Za kim zvono zvoni (For Whom the Bell Tolls, 1940)
Preko reke i u šumu (Across the River and Into the Trees, 1950)
Ostrva u struji (Islands in the Stream, posthumno 1970)
Rajski vrt (The Garden of Eden, posthumno 1986)
Novele:
Starac i more (The Old Man and the Sea, 1952)
Zbirke kratkih priča:
U naše vreme (In Our Time, 1925)
Muškarci bez žena (Men Without Women, 1927)
Pobednik ne dobija ništa (Winner Take Nothing, 1933)
Snegovi Kilimandžara (The Snows of Kilimanjaro, 1961)
Nefikcija:
Smrt popodne (Death in the Afternoon, 1932)
Zeleni bregovi Afrike (Green Hills of Africa, 1935)
Pokretni praznik (A Moveable Feast, posthumno 1964)
