Starac i more
Ernest Hemingvej
Svetska književnost, Klasici
„Starac i more“ Ernesta Hemingveja je bezvremenska priča o Santjagu, starom ribaru, i njegovoj epskoj borbi sa divovskom sabljarkom na pučini. Nakon 84 dana bez ulova, Santjago se upušta u avanturu koja postaje test njegove izdržljivosti, volje i duha.Kroz minimalistički stil, Hemingvej oslikava Santjagovu neustrašivu borbu protiv prirode i sudbine, gde se dostojanstvo pronalazi čak i u porazu. Iako ajkule proždiru njegov ulov, on se ne predaje, jer "čovek nije stvoren za poraz. Čovek može biti uništen, ali ne i poražen." Ovo delo je himna ljudskoj snazi, solidarnosti i veri, podsećajući nas na vrednost upornosti i duhovne nepokolebljivosti. Novo izdanje "Kontrast izdavaštva" pruža priliku da se ponovo zaroni u ovu maestralnu priču o hrabrosti i dostojanstvu.
„Starac i more“ Ernesta Hemingveja, kapitalno delo svetske književnosti, predstavlja nezaobilaznu lektiru za čitaoce svih generacija. Kroz priču o Santjagu, iskusnom kubanskom ribaru koji se, uprkos osamdeset i četiri dana bez ulova, upušta u epsku borbu sa gigantskom sabljarkom na otvorenom moru, Hemingvej tka višeslojnu alegoriju o ljudskoj istrajnosti, dostojanstvu i borbi protiv nemilosrdne prirode. Ovo delo, nagrađeno Pulicerom 1953. i značajno za dodelu Nobelove nagrade 1954, nije samo avantura na moru, već duboka meditacija o smislu života, hrabrosti i prihvatanju.Vladislava Gordić Petković u uvodnom eseju, koji krasi ovo izdanje, ističe da su tumačenja romana često hrišćanski intonirana, spiritualna i parabolična. More je prikazano kao moćan i ambivalentan entitet – prostor opasnosti i izazova, ali i poprište neravnopravne borbe. Santjagova bitka sa sabljarkom postaje simboličan sukob čoveka sa nadmoćnim silama, sudbinom i sopstvenim granicama. Njegova snaga izvire iz nepokolebljivog duha, duboke povezanosti sa prirodom i sposobnosti da pronađe dostojanstvo čak i u porazu. Kao što esej naglašava, Hemingvejeva proza, poznata po svojoj sažetosti i odsustvu suvišne verbalizacije, ovde precizno prikazuje brutalnost bitisanja, kako svakodnevnog, tako i metafizičkog.Centralni motiv romana je odnos Santjaga i dečaka Manolina. Dečak, iako primoran da napusti starca zbog uvreženog verovanja u "salo" (lošu sreću), ostaje Santjagova najveća podrška i jedini pravi prijatelj. Njihova veza je primer intergeneracijske solidarnosti i poverenja, koja pruža starcu moralnu snagu i nadu. Starost, često prikazivana kao period nemoći, ovde je uzdignuta na nivo dostojanstvene borbe, pa čak i doba ponosnog poraza. Snovi o lavovima na afričkim obalama, koje Santjago sanja, simbolizuju mladost, snagu i slobodu, predstavljajući utočište od surove realnosti i podsećajući na unutrašnju vitalnost.Nakon što Santjago herojski savlada sabljarku, usledi nova, nemilosrdna borba sa ajkulama koje, privučene mirisom krvi, proždiru njegov ulov. Ova druga borba, iako fizički uzaludna, služi kao konačna demonstracija Santjagove izdržljivosti. On se bori do poslednjeg daha, sa slomljenim oružjem i ranjenim rukama, ne odustajući, jer, kako sam kaže: "Čovek nije stvoren za poraz. Čovek može biti uništen, ali ne i poražen." Kostur sabljarke, koji Santjago donosi nazad u luku, postaje tiho, ali moćno svedočanstvo o njegovom podvigu i simbol trijumfa ljudskog duha nad materijalnim gubitkom.Hemingvej kroz ovo delo reafirmira svoju poetiku realizma, odbacujući lažnu dramatičnost i težeći istinskom iskustvu. Njegov stil, precizan i jasan, omogućava čitaocu da doživi svu težinu Santjagove borbe. Delo je brzo steklo globalnu popularnost; nakon objavljivanja u magazinu "Lajf", prodato je u milionima primeraka i prevedeno na brojne jezike, postajući nezaobilazni deo svetske književnosti. Njegova univerzalna poruka o hrabrosti, ponosu i prihvatanju rezonuje sa čitaocima svih uzrasta.„Kontrast izdavaštvo“ sa ponosom predstavlja ovo bezvremeno delo u pažljivom prevodu Danila Lučića, uz stručnu lekturu i korekturu, i novo grafičko oblikovanje. Ovo izdanje "Starca i mora" poziva čitaoce da se upuste u Santjagovu odiseju, da razmisle o sopstvenim borbama i da prepoznaju snagu koja leži u istrajnosti i dostojanstvu, čak i kada se suočavaju sa naizgled nepobedivim silama. To je priča o čoveku koji se, iako fizički skrhan, vraća kući kao pobednik duha, zauvek svedočanstvo o tome šta čovek može da podnese i postigne.
- ISBN: 9788689203769
- Broj strana: 94
- Pismo: Latinica
- Povez: Broš
- Format: 20x14cm
- Godina izdanja: 2018
Ernest Hemingvej
Ernest Hemingvej (Ouk Park, Ilinois, 1899 – Kečum, Ajdaho, 1961)
Ernest Miler Hemingvej bio je američki romanopisac, pisac kratkih priča, novinar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, čiji je uticaj na prozu 20. veka nemerljiv. Svojim prepoznatljivim, škrtim stilom pisanja i životom ispunjenim avanturama, stvorio je mit o sebi kao o arhetipskom američkom piscu, a njegova dela istražuju teme rata, gubitka, hrabrosti i potrage za smislom u modernom svetu. Rođen je u Ouk Parku, predgrađu Čikaga, kao sin lekara i muzičarke. Detinjstvo provedeno u prirodi severnog Mičigena, uz oca koji ga je učio lovu i ribolovu, usadilo mu je duboku vezu sa divljinom koja će postati centralni motiv mnogih njegovih priča.
Njegova književna karijera započela je u novinarstvu. Nakon srednje škole, zaposlio se kao reporter u listu The Kansas City Star, gde je usvojio temeljne odlike svog budućeg stila: kratke rečenice, direktan jezik, izbegavanje suvišnih prideva i objektivnost. Sa izbijanjem Prvog svetskog rata, prijavio se kao dobrovoljac i služio kao vozač ambulantnih kola na italijanskom frontu, gde je bio teško ranjen. Ovo iskustvo postalo je kamen temeljac njegovog književnog opusa i centralni događaj romana Zbogom oružje. Po povratku, preselio se u Pariz dvadesetih godina, gde je kao deo „Izgubljene generacije“ američkih ekspatrijata, zajedno sa F. Skotom Ficdžeraldom i Gertrudom Stajn, brusio svoj zanat i upijao duh modernizma.
Njegov prvi veliki uspeh, roman Sunce se ponovo rađa, objavljen 1926. godine, uhvatio je duh razočaranja i besciljnosti generacije obeležene ratom i postavio ga kao vodeći glas svog vremena. Usledila su dela koja su potvrdila njegov status književnog giganta. Strast prema španskoj kulturi i borbama s bikovima pretočio je u nefikcijsko delo Death in the Afternoon, dok je svoja iskustva iz afričkih safarija opisao u knjizi Zeleni bregovi Afrike. Kao ratni dopisnik tokom Španskog građanskog rata, stvorio je svoje najambicioznije delo, roman Za kim zvono zvoni, epsku priču o ljubavi, dužnosti i žrtvi usred brutalnog sukoba.
Hemingvej je svoj život proveo na različitim krajevima sveta, od Ki Vesta na Floridi do svoje čuvene kuće na Kubi, Finka Vihija, gde je napisao mnoga od svojih najvažnijih dela. Njegova karijera doživela je vrhunac 1952. godine objavljivanjem romana Starac i more, alegorijske priče o borbi starog kubanskog ribara sa divovskom sabljarkom, koja mu je donela Pulicerovu nagradu. Dve godine kasnije, 1954, ovenčan je i Nobelovom nagradom za književnost za „majstorstvo u veštini naracije i uticaj koji je izvršio na savremeni stil“. Iza javne slike snažnog avanturiste krio se, međutim, čovek koji se borio sa teškim fizičkim povredama zadobijenim u dva avionska udesa u Africi, alkoholizmom i sve dubljom depresijom. Poslednjih godina života, njegovo mentalno zdravlje se drastično pogoršalo, a neuspešno lečenje elektrošokovima dodatno je oštetilo njegovo pamćenje i sposobnost pisanja. U nemogućnosti da stvara i savladan unutrašnjim demonima, izvršio je samoubistvo u svom domu u Kečumu, u Ajdahu. Njegovo nasleđe, pre svega njegova „teorija ledenog brega“ i revolucionarni stil, ostavili su neizbrisiv trag u svetskoj književnosti.
DELA ERNESTA HEMINGVEJA
Romani:
Prolećne bujice (The Torrents of Spring, 1926)
Sunce se ponovo rađa (The Sun Also Rises, 1926)
Zbogom oružje (A Farewell to Arms, 1929)
Imati i nemati (To Have and Have Not, 1937)
Za kim zvono zvoni (For Whom the Bell Tolls, 1940)
Preko reke i u šumu (Across the River and Into the Trees, 1950)
Ostrva u struji (Islands in the Stream, posthumno 1970)
Rajski vrt (The Garden of Eden, posthumno 1986)
Novele:
Starac i more (The Old Man and the Sea, 1952)
Zbirke kratkih priča:
U naše vreme (In Our Time, 1925)
Muškarci bez žena (Men Without Women, 1927)
Pobednik ne dobija ništa (Winner Take Nothing, 1933)
Snegovi Kilimandžara (The Snows of Kilimanjaro, 1961)
Nefikcija:
Smrt popodne (Death in the Afternoon, 1932)
Zeleni bregovi Afrike (Green Hills of Africa, 1935)
Pokretni praznik (A Moveable Feast, posthumno 1964)
Komentari
-
Starac i more
24.10.2021.
Valahiru ★★★★★
"Čovek nije stvoren za poraz. Čovek može biti uništen, ali ne i poražen." Starac i more je remek-delo neprolazne vrednosti. Ako je niste čitali u srednjoj školi, poput mene koji sam je uspešno izbegao, preporučujem da je sada pročitate. Ovo je priča o Santjagu, koji se bori i prolazi kroz teška iskušenja i muke tokom trodnevne borbe za život na otvorenom moru. Ova knjiga sadrži puno poruka i motiva. Jedan od njih je i prijateljstvo. Prijateljstvo izmedju Santjaga i Manolina je jedno od najlepših. Pored toga, svedočimo borbi ribara za opstanak, koja simboliše čovekovu borbu. Kroz ovo delo sam se bezbroj puta upitao da li će stari ribar odustati. Zašto ne odustane? Kako je još uvek na nogama, živ i uporan? Šta ga to drži u borbi sa moćnom ribom? Zadivila me njegova istrajnost, posvećenost, ali i ta ljubav prema ribi koju poštuje, ali mora da ubije. To je zapravo i skrivena poruka koju Hemingvej šalje. Važnost da ne odustajemo, ne pokleknemo pred izazovima i teškoćama u životu. Svi se nekad nadjemo suočeni sa svojom "ribom", a tada treba da se setimo ovog dela. Borite se, bez obzira na ishod.
