Izgnanstvo i kraljevstvo
Alber Kami
Svetska književnost, Novi naslovi
Šest priča objavljenih godinu pre Nobelove nagrade – Kamijeva sinteza životnog dela koja istražuje otuđenje i mogućnost iskupljenja u apsurdnom svetu. Od mističnog iskustva u pustinji preko fanatizma i radničke nemoći do konačnog čina solidarnosti: francuski inženjer preuzima teret brodskog kuvara i nosi ga u kolibu siromašnih, ne u crkvu. Ta gesta otkriva da pravo kraljevstvo ne leži u institucijama već u spontanoj solidarnosti. Suzdržana ali duboko emotivna proza koja ne nudi laka rešenja – kraljevstvo je mogućnost da se, uprkos apsurdu, pronađu trenuci autentičnosti u samom životu. Testament zrele vizije koja odbija cinizam i potvrđuje vrednost humanizma.
Šest priča u zbirci „Izgnanstvo i kraljevstvo", objavljenoj 1957. godine, samo godinu pre Nobelove nagrade, predstavljaju sintezu Kamijevog životnog dela – spoj mediteranske senzibilnosti i filozofske zrelosti koja istražuje otuđenje, usamljenost i mogućnost iskupljenja u apsurdnom svetu. Naslov sam otkriva dvostruku prirodu ljudskog postojanja: izgnanstvo iz sveta koji bi mogao biti naš dom i kraljevstvo koje leži u prihvatanju tog izgnanstva.
„Preljubnica" prati Žanin, sredovečnu ženu zarobljenu u beživotnom braku, koja u severoafričkoj pustinji doživljava trenutak transcendencije. Njena „preljuba" nije sa drugim čovekom već sa samim životom – bekstvo iz malograđanske teskobi u susret sa slobodom. Kami spaja erotsko i duhovno, pokazujući kako čežnja za transcendencijom poprima oblike telesnog iskustva.
„Otpadnik ili Zbunjeni čovek", najeksperimentalnija priča, kroz monolog misionara kome su odsekli jezik istražuje fanatizam i perverziju idealizma. Grad od soli postaje simbol svakog apsolutizma, a misionarova transformacija otkriva kako traženje apsolutne istine vodi u moralnu prazninu. Kami anticipira kritiku totalitarnih ideologija, pokazujući kako žeđ za apsolutom transformiše čoveka u čudovište.
„Bezglasni" donosi najrealističniju priču – svedočanstvo o radničkom životu. Grupa bačvara vraća se na posao nakon neuspelog štrajka, poniženi i ućutkani. Tragedija gazde ne menja njihovu ekonomsku situaciju, ali Kami pokazuje kako solidarnost, koliko god besmoćna, zadržava ljudsko dostojanstvo. Suptilna analiza klasnih odnosa ne pada u ideološku shematičnost već priznaje kompleksnost ljudskih emocija.
„Gost" postavlja pitanje moralnih izbora u političkom kontekstu. Dari, francuski učitelj, mora odlučiti šta učiniti sa Arapinom, zatvorenikom optuženim za ubistvo. Bira da mu ostavi slobodu izbora, ali njegova velikodušnost dovodi do otuđenja – obe strane ga odbacuju. Priča postavlja bolno pitanje: je li moguće ostati neutralan u svetu podeljenom nasiljem? Je li humanizam moguć kada dve strane zahtevaju bezuslovnu lojalnost?
„Jona ili Umetnik u poslu" je satirična ali duboko ćutna slika umetničkog života. Slikar Žilber Jona postepeno gubi sposobnost stvaranja dok se njegov prostor smanjuje pod pritiskom obaveza, porodice i očekivanja. Njegovo konačno sklonište simbolizuje kako se prostor za autentičnost u savremenom životu smanjuje na ništa. Poslednja nejasna reč na platnu – „usamljen" ili „uključen" – sažima fundamentalnu ambivalentnost: mora li umetnik biti odsečen od zajednice da bi stvorio?
„Kamen koji raste", finalna i možda najmoćnija priča, služi kao sinteza Kamijeve vizije. Francuski inženjer D'Arast preuzima teret brodskog kuvara koji slabi pod kamenom, ali umesto u crkvu, nosi ga u kolibu siromašnih. Ova gesta sugeriše da pravo kraljevstvo ne leži u institucijama već u spontanoj solidarnosti sa onima koji pate. Kamen koji raste postaje simbol ljudske borbe, tereta koji svaka generacija mora nositi, ali i mogućnosti da se taj teret podeli.
Kamijeva proza je suzdržana ali duboko emotivna, lišena sentimentalnosti ali prožeta empatijom. Pustinjski pejzaži, kameni gradovi i tropski šumovi nisu pozadina već aktivni učesnici u dramama svesti. Svetlost ima gotovo materijalnu prisutnost – surova svetlost pustinje koja otkriva i razara, plava svetlost zvezdanog neba koja obećava transcendenciju. Svi junaci dele iskustvo razdvojenosti, ali Kami sugeriše da je u samom priznanju ovog stanja moguć oblik oslobođenja.
Zbirka ne nudi laka rešenja. Kraljevstvo o kome govori nije obećano mesto nakon smrti niti utopijska vizija, već mogućnost da se, uprkos apsurdu, pronađu trenuci autentičnosti, solidarnosti i lepote u samom životu. To su kratkotrajna i dragocena iskustva povezanosti koja ne poništavaju teškoću postojanja ali mu daju smisao. Struktura same zbirke govori o progresu: od privatnog očajanja kroz društvenu nemoć ka konačnom činu solidarnosti. U vremenu fragmentacije, ove priče podsetaju da je pitanje kako živeti zajedno u svetu bez inherentnog smisla možda najvažnije pitanje od svih – trajno svedočanstvo o mogućnostima kratke proze i neprevaziđenoj vrednosti humanističke vizije.
- ISBN: 9788660360979
- Broj strana: 140
- Pismo: Latinica
- Povez: Mek
- Format: 19x14
- Godina izdanja: 2021
Alber Kami
Albert Kami (7. novembar 1913, Drean, Alžir – 4. april 1960, Vilbleven, Francuska) bio je jedan od najuticajnijih filozofa, pisaca i novinara 20. veka. Njegova filozofija apsurda, kao i ideje o pobuni, pravdi i solidarnosti, oblikovale su mnoge intelektualne tokove u posleratnoj Evropi. Godine 1957. dobio je Nobelovu nagradu za svoj literarni rad.
Odrastao je u siromašnoj radničkoj porodici u Alžiru. Otac mu je poginuo u Prvom svetskom ratu, dok je majka, koja je bila delimično gluva, radila kao čistačica. Zahvaljujući podršci svog učitelja, Luja Žermena, Kami je uspeo da se obrazuje i upiše Univerzitet u Alžiru. Tamo je započeo studije filozofije, ali ga je tuberkuloza, bolest s kojom se borio tokom celog života, sprečila da u potpunosti ostvari akademsku karijeru. To ga je navelo da se usmeri ka književnosti i novinarstvu, gde će ostvariti najveći uticaj.
Godine 1934, Kami se venčao sa Simonom Ije, ali je ovaj brak brzo propao zbog njenih problema sa zavisnošću i preljube. Godine 1940, Kami se oženio Francinom For, s kojom je imao blizance, Katarinu i Žana, rođene 1945. godine. Njegova ćerka, Katarina Kami, kasnije je izjavila da su se njeni roditelji voleli tokom celog života, uprkos njegovim poznatim vanbračnim vezama. Kamijeva najpoznatija afera bila je sa Marijom Kaseres, koju je upoznao 1944. godine.
Kami je tokom Drugog svetskog rata bio aktivan član francuskog Pokreta otpora kao urednik lista Combat, glasila protiv nacističke okupacije. Njegovi članci iz tog perioda oštro kritikuju totalitarne režime, posebno frankizam u Španiji i staljinizam u Sovjetskom Savezu. Godine 1957. bio je jedan od retkih zapadnih intelektualaca koji je osudio upotrebu atomske bombe, izražavajući zabrinutost zbog etičkih dilema koje su proizašle iz naučnih dostignuća.
Njegova prva značajna dela, Stranac (1942) i Mit o Sizifu (1942), postavila su temelje filozofije apsurda. Apsurd, prema Kamiju, proizlazi iz sukoba između ljudske želje da pronađe smisao u svetu i haosa koji taj svet karakteriše. U Strancu, protagonist Merso je oličenje apsurdnog čoveka koji, suočen s besmislom života, odbija da se povinuje društvenim normama i prihvata svoju sudbinu s potpunom ravnodušnošću. Ove ideje Kami je dodatno razvio u Mitu o Sizifu, filozofskom eseju koji istražuje odnos između apsurda i ljudske egzistencije, koristeći kao podlogu antički mit o Sizifu, osuđenom da zauvek gura kamen uz brdo. Iako je delio mnoge teme s egzistencijalistima poput Sartra, Kami je uvek odbijao ovu etiketu, insistirajući na svojoj jedinstvenoj perspektivi koja se fokusirala na apsurd i pobunu, a ne na egzistencijalistički fokus na slobodu izbora i autentičnost.
Kamijevo delo Kuga (1947) često se tumači kao alegorija o otporu nacizmu, ali i šire, o ljudskoj borbi protiv zla i nepravde. Kroz priču o lekaru koji se bori protiv neizbežnog širenja bolesti, Kami istražuje teme solidarnosti, humanizma i ljudske odgovornosti. Njegovo sledeće delo, Pad (1956), predstavlja introspektivan roman u kojem se glavni lik suočava s vlastitim moralnim padom, i produžava Kamijevu kritiku društvenih normi i licemerja.
U Kamijevim pismima i tekstovima može se uočiti i njegov dug prema španskoj tradiciji, književnosti i kulturi. Ove veze dolaze do izražaja u njegovim adaptacijama dela španskih pisaca poput Kalderona de la Barke i Lopea de Vege, kao i u njegovom stalnom angažmanu protiv frankizma. Kami je često isticao svoju povezanost sa Španijom, napisavši: „Prijatelji Španci, delimo isti deo krvi, i dugujem vašoj domovini, njenoj literaturi i narodu, njenoj tradiciji, dug koji se nikada neće ugasiti.“
Kamijeva filozofska misao, naročito u vezi sa apsurdom i pobunom, i dalje je relevantna i snažno utiče na savremene intelektualne tokove. Njegova dela su prevođena i priznata širom sveta. Filozofija o besmislenosti života, ali i potrebi da se uprkos tome nastavi borba za pravdu i slobodu, nastavila je da inspiriše pokrete za ljudska prava i socijalnu pravdu.
Nakon što je 1957. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, Kami je postao međunarodno priznat autor, iako ga je ova nagrada zatekla nepripremljenog i iznenađenog. Govor koji je održao prilikom primanja nagrade odražavao je njegovu posvećenost istini i pravdi, kao i njegov osećaj odgovornosti kao pisca. Nažalost, tri godine kasnije, 4. januara 1960. godine, Kami je tragično poginuo u saobraćajnoj nesreći u blizini Vilblevena u Francuskoj. Rukopis nedovršenog dela Prvi čovek pronađen je među njegovim stvarima nakon nesreće. Ovo delo, autobiografsko u prirodi, bavi se autorovim detinjstvom u Alžiru i odnosom sa porodicom.
Kamijev uticaj na savremenu kulturu i filozofiju i dalje je snažan. Njegova dela, posebno Stranac, Kuga i Mit o Sizifu, proučavaju se u školama i univerzitetima širom sveta. Filozofija apsurda, pobune i humanizma prepoznata je i u savremenim diskursima o pravdi, slobodi i ljudskoj odgovornosti.
Dela
Eseji
1937: Naličje i lice (L'envers et l'endroit)
1948: Mit o Sizifu (Le Mythe de Sisyphe)
1951: Pobunjeni čovek (L'homme révolté)
Romani
1971: Srećna smrt (La Mort heureuse; napisano između 1936. i 1938, posthumno objavljeno)
1942: Stranac (L'Étranger)
1947: Kuga (La Peste)
1956: Pad (La Chute)
1995: Prvi čovek (Le Premier Homme, nedovršeni roman, posthumno objavljen)
Drame
1944: Nesporazum (Le Malentendu)
1944: Kaligula (Caligula)
1948: Opsadno stanje (L'État de siège)
Komentari
-
Izgnanstvo i kraljevstvo
10.10.2021.
Ivan Jovanović ★★★★★
"Izgnanstvo i kraljevstvo" je jedina Kamijeva knjiga kratke proze, objavljena na vrhuncu njegovog stvaralaštva. Sastoji se od šest priča, gde pratimo ljude u raznim vidovima izgnanstva i padova u životu. Svaki od pojedinaca je u nesuglasicama sa svetom oko sebe, na neki način odbačen ili isključen iz dešavanja oko sebe. Prva priča nam govori o ženi koja mora da izneveri muža, kako bi se osetila slobodnom. Zatim upoznajemo misionara koji je brutalno mučen, samim tim nateran na obožavanje plemenskog fetiša. Ostatak likova su takodje suočeni sa padom, izgnanstvom, svako od njih u prelomnim trenucima života. Kakve odluke oni donose i šta ih na to tera i podstiče? Donose štetne odluke, neki vrlo teške, ali im te odluke na trenutak omogućavaju da žive kako žele. Priče su smeštene širom sveta, a likovi su iz različitih slojeva društva, različitih profesija i razmišljanja, svako sa drugim problemom. Kami piše uz dosta korišćenja filozofije. Neke priče su meni lično bile teže za prihvatanje, neke na trenutke nerazumne, pa sam ih ponavljao. Za neke mi je trebalo više koncentracije, kako bih na pravi način razumeo delo i poruke autora. Ipak, ne mogu reći da nije vredelo. Kami kroz priče provlači svoj stav da su život i univerzum beznačajni, a da je fundamentalna želja čovečanstva da pronadje svoje značenje, svoj smisao postojanja. Likovi su (uglavnom) tragični heroji i heroine koji se suoče sa ovom istinom, ali sa odvažnošću i hrabrosti. Njima nema spasa, čega su i sami svesni. Ipak donose odluke i žive u trenutku, konačno oslobodjeni svojih okova. Ova knjiga nema tematiku, a ni radnju koju inače volim, ali sam zadovoljan time što sam je čitao. Nisu mi se sve priče dopale. Dve priče koje su mi se dopale bile su "Gost" i "Jona ili Umetnik u poslu". Ostale su bile zanimljive, čak i poučne u nekim delovima, ali mi se veći njihov deo nije dopao. Bez obzira na to, imam veliku želju da pročitam još Kamijevih dela, pogotovo neka od poznatijih. Radujem se sledećem Kamijevom romanu, kada ga budem čitao.
