Milutin Bojić (1892–1917) bio je srpski pesnik, dramski pisac, književni kritičar, pozorišni recenzent i srpski vojnik u Prvom svetskom ratu. Sarađivao je sa brojnim književnim listovima (Dnevnik, Pijemont, Srpski književni glasnik) pre svega baveći se pozorišnom kritikom. Istorijska drama "Kraljeva jesen" premijeru je doživela 1913. godine u Narodnom pozorištu i dobro je prihvaćena baš kao i naredna - "Gospođa Olga". Prva zbirka poezije "Pesme" pojavljuje se 1914, a Jovan Skerlić je, nakon pozitivnih kritičkih prikaza drama, povoljno uticao i na recepciju Bojićevih ranih pesama. Godinu dana nakon prve zbirke objavio je i spev "Kain" koji nažalost zaplenjuje bugarska okupatorska vojska. Prilikom povlačenja preko Albanije u koloni izbeglica trajno mu je narušeno zdravlje. Povratak u Solun, nakon perioda oporavka u Francuskoj, obeležilo je prihvatanje posla cenzora, ali i završavanje drame "Uroševa ženidba" (1916). "Pesme bola i ponosa" (1917) predstavljaju poslednju zbirku objavljenu za pesnikova života i neretko se smatraju Bojićevom najzrelijom zbirkom. Posthumno je objavljena i knjiga "Soneti" (1922) koju su priredili prijatelji kojima je pesnik poverio svoje rukopise. U novembru 1917. godine zbog teškog zdravstvenog stanja prebačen je u bolnicu u Solunu gde je podlegao povredama. Sahranjen je iste godine na vojničkom groblju Zejtinlik, a posmrtni ostaci preneseni su u rodni Beograd 1922.