Šervud Anderson (1876-1941) bio je američki pisac iz Kamdena u Ohaju, jedan od autora izgubljene generacije. Nikada nije završio školovanje jer je morao da radi kako bi izdržavao porodicu. U tridesetim godinama bio je uspešni menadžer fabrike boja i otac troje dece, međutim, te 1912. Anderson napušta i posao i porodicu kako bi se preselio u Čikago i posvetio pisanju. Ne toliko svojom književnošću, koliko stavovima i načinom života, pobunom protiv standardizacije života u industrijskoj civilizaciji. Anderson je uticao na neke od najznačajnijih američkih pisaca, kao što su Ernest Hemingvej i Vilijam Fokner. Iako je danas najcenjenije Andersonovo delo zbirka priča Vajnsburg u Ohaju, autor je i brojnih romana, među kojima se ističu "Sin Vindija Makfersona" (1916); "Ljudi na maršu" (1917); "Siromašni belac" (1920); "Mnogi brakovi" (1923); "Mračni smeh" (1925)