VASKO POPA (1922–1991) bio je srpski pesnik rumunskog porekla, rođen u Grebencu kod Vršca. Uz Miodraga Pavlovića, najveći je posleratni innovator pesničkog jezika. Objavio je knjige „Kora” (1953), „Nepočin-polje” (1956), „Sporedno nebo” (1968), „Uspravna zemlja” (1972), „Vučja so” (1975), „Kuća nasred druma” (1975), „Živo meso” (1975) i „Rez” (1981), kao i ciklus pesama „Mala kutija” (1984), deo nikad dovršene knjige poezije. Priredio je pesničke zbornike „Od zlata jabuka” (1958), „Urnebesnik” (1960) i „Ponoćno sunce” (1962). Radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit. Jedan je od najprevođenijih i najcenjenijih srpskih pesnika.