Predavanje za koje svi treba da znaju: Mit o normalnosti

Sama priroda ovog sistema govori da nije bitno ko ste, već kako ste vrednovani od strane drugih. Mi ne cenimo ljude kakvi jesu, već šta proizvode ili konzumiraju.” — ovo je jedan deo Gabora Matéa, doktora medicine i autora više naučnih istraživanja, koji predstavlja teoriju zasnovanu na istraživanjima, o tome kako naše društvo tretira bolest, „ludilo“, i koliko smo se udaljali od nas samih.

„Jedno od mojih predavanja zovem „Mit o normalnosti“ što bi značilo da mislimo da postoje normalni i da postoje patološki slučajevi koji pate od depresije, anksioznosti ili zavisnosti, ili šizofrenije, ili bipolarnog poremećaja ličnosti. Ili imaju poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, ili neko drugo stanje.

Ono što ja vidim je kontinuitet. Svi smo u kontinuitetu. Ove osobine, u određenoj meri, prisutne su u svakom od nas. I mit je verovati da postoji „normalno“ i da postoji „abnormalno“.

doktor

Gabor Maté

Prema jednom istraživanju, najbolje mesto za šizofreničara nije u Severnoj Americi sa svom njihovom farmakopejom, sa svim tim obiljem lekova, doktora i ustanova, već u nekom selu u Africi, ili u Indiji. Gde postoji prihvatanje, gde imate prostora za svoju „različitost“, gde veze nisu pokidane već održavane, gde nećete biti isključeni ili odbačeni, već dobrodošli, i gde ćete imati prostora da se ponašate kako želite, ili da se izrazite kako već imate potrebu. Gde će zajednica možda čak i pevati i mantrati sa vama, ili držati ceremonije sa vama. Možda će čak naći neki smisao u vašem „ludilu“. To „ludilo“ je kontekstualno i kulturološko. BOLEST NIJE IZOLOVANI FENOMEN POJEDINCA. Ona je kulturološki stvorena ili kulturološki konstruisana paradigma.
Društvo koje nas odvaja od naše duhovnosti, idealizuje individualizam i uništava kontekst, ignoriše naše emocionalne potrebe, biće društvo koje kreira patologiju.

Mislim da je to povezano sa prirodom ekonomskog sistema koji kaže da nije bitno ko ste već kako ste vrednovani od drugih. A naše društvo je materijalističko što znači da cenimo ne šta ljudi jesu, nego šta proizvedu ili potroše. A ljudi koji ne troše, niti proizvode, ignorisani su i nisu cenjeni. Otuda odbacivanje starih ljudi koji više ne doprinose proizvodnji niti su dovoljno imućni da kupuju. Tako da, sama priroda materijalističkog društva diktira, stvara i promoviše odvojenost od nas samih.

Postoji inteligencija, ne neko stvorenje tamo gore, ili negde koje radi i odlučuje o stvarima, već inteligencija u Prirodi i Kreaciji koja, ako je ignorišemo, stvara patnju u nama i drugim bićima. Usklađivanje sa tom inteligencijom i sa tom povezanošću je ono što bi trebalo da budemo – bilo da to radimo svesno ili iz saosećanja, osećaja povezanosti i ljubavi.

Prepoznati ovo i težiti tome je duhovnost. Puteva je mnogo – neki to nalaze kroz religiju, ponekad je religija prepreka u tome…
Ali, u suštini postoji ta duhovna priroda i ako je ignorišemo, zapravo ignorišemo esencijalni, suštinski deo nas.

Prevod Forensicsoul.com

Izvor: BIZLIfe

Foto: Pixabay

Piše: N.V.

Page top