Psihoterapija i egzistencijalizam
Viktor Frankl
Popularna psihologija
„Psihoterapija i egzistencijalizam“ Viktora Frankla, utemeljivača logoterapije, nudi suštinske uvide u potragu za smislom. Frankl pokazuje da je „volja za smisao“ najdublja ljudska težnja, daleko od zadovoljstva ili moći. Kroz koncepte slobode volje i smisla života, uči nas kako pronaći svrhu čak i u patnji, krivici i smrti. Ovo delo razotkriva „egzistencijalni vakuum“ savremenog doba i nudi logoterapiju kao put ka autentičnom i ispunjenom životu. Nezaobilazno štivo za svakog ko traga za smislom i želi da preuzme odgovornost za sopstvenu egzistenciju. (499 karaktera)
U „Psihoterapiji i egzistencijalizmu“, Viktor Frankl, utemeljivač logoterapije, nudi revolucionaran pogled na ljudsku psihu i potragu za smislom. Kroz bogatu zbirku eseja, Frankl demistifikuje tradicionalne psihološke pristupe i postavlja „volju za smisao“ u epicentar ljudske motivacije, nasuprot Frojdovoj „volji za zadovoljstvo“ i Adlerovoj „volji za moć“. Frankl tvrdi da su sreća i moć tek sporedni efekti ispunjenja smisla, a ne ciljevi sami po sebi. Knjiga naglašava tri temeljne pretpostavke: slobodu volje, volju za smisao i smisao života. Frankl objašnjava da čovek, iako uslovljen, uvek zadržava slobodu da zauzme stav prema svojim uslovima i da se uzdigne iznad bioloških i psiholoških determinanti. Ova sposobnost samotranscendencije ključna je za pronalaženje smisla, čak i u najtežim životnim okolnostima. Kroz primere poput tehnike paradoksalne intencije, Frankl pokazuje kako se pacijentima može pomoći da prevaziđu neuroze tako što će se suočiti sa svojim strahovima i simptomima sa humorom i distance. Njegov pristup je aktivistički i optimističan, čak i kada se bavi takozvanom „tragičnom trijadom“ ljudske egzistencije: patnjom, krivicom i smrću. Frankl uči da život ima smisla do poslednjeg daha i da se smisao može pronaći čak i u neizbežnoj patnji, pretvarajući je u herojsko postignuće. Posebno su dirljivi primeri pacijenata koji su, suočeni sa terminalnim bolestima ili dubokim gubicima, uspeli da pronađu smisao u svojim patnjama. Frankl uvodi koncept „egzistencijalnog vakuuma“ kao dominantne neuroze savremenog doba, karakterisane osećajem besmisla i praznine. On kritikuje redukcionističke poglede na čoveka koji ga svode na puki mehanizam ili proizvod okoline („homunkulizam“), tvrdeći da takvi pogledi zanemaruju duhovnu dimenziju ljudskog bića. Logoterapija, stoga, nije samo terapija bolesti, već i put ka ispunjenju jedinstvenog smisla svakog pojedinca. Knjiga takođe istražuje kompleksan odnos između psihoterapije i religije, sugerišući da logoterapija, iako svetovna, može otvoriti vrata duhovnom iskustvu pacijenta. Kroz analizu snova i ličnih iskustava pacijenata, Frankl demonstrira kako se religiozni problemi mogu spontano ispoljiti i rešiti u terapijskom kontekstu, vodeći ka dubljem osećaju mira i svrhe. „Psihoterapija i egzistencijalizam“ je esencijalno štivo za sve koji teže autentičnom životu, koji se suočavaju sa egzistencijalnim pitanjima ili jednostavno žele da prodube razumevanje ljudske prirode. Franklov rad je poziv na odgovornost, na aktivno traganje za smislom i na prepoznavanje da je svaki život, bez obzira na dužinu ili okolnosti, neponovljiv i ispunjen potencijalnim smislom. Ova knjiga je dragocen resurs za psihologe, terapeute, studente i svakog pojedinca koji traži inspiraciju za ispunjeniji život. (4999 karaktera)
- ISBN: 9788683713554
- Broj strana: 148
- Pismo: Ćirilica
- Povez: Broš
- Format: 19.6x13cm
- Godina izdanja: 2019
Viktor Frankl
Viktor Emil Frankl rođen je 26. marta 1905. godne u Beču, a preminuo je 2. septembra 1997. godine. Bio je austrijski neurolog, psiholog, filozof, preživeo je Holokaust. Poznat je kao osnivač logoterapije, škole psihoterapije koja opisuje potragu za smislom života kao centralnu motivacionu silu čoveka. Objavio je 39 knjiga, uključujući autobiografsku Čovekova potraga za smislom, bestseler zasnovan na njegovim iskustvima u nacističkim koncentracionim logorima.
Frankl je rođen kao srednje dete od njih troje u jevrejskoj porodici Gabrijela Frankla, službenika Ministarstva socijalnih službi, i Else (rođene Lajon), u tadašnjoj Austrougarskoj. Ime je dobio po Viktoru Adleru, osnivaču Socijaldemokratske partije u Austriji. Njegovo interesovanje za psihologiju i ulogu smisla razvilo se kada je počeo da pohađa večernje časove o primenjenoj psihologiji dok je bio u nižim razredima srednje škole. Nakon završetka srednje škole 1923. godine, studirao je medicinu na Univerzitetu u Beču.
Godine 1924. objavljen je njegov prvi naučni rad u časopisu Internationale Zeitschrift für Psychoanalyse. Iste godine postao je predsednik Socijalističke omladine Austrije, omladinskog pokreta Socijaldemokratske partije za srednjoškolce. Tokom ovog perioda, Frankl je počeo da preispituje Frojdov pristup psihoanalizi. Ubrzo je i započeo prepisku sa Sigmundom Frojdom tražeći dozvolu za objavljivanje jednog od njegovih radova. Pridružio se krugu Adlerovih učenika i 1925. godine objavio svoj drugi akademski rad, "Psihoterapija i svetonazor" ("Psychotherapie und Weltanschauung"), u Adlerovom Međunarodnom časopisu individualne psihologije (International Journal of Individual Psychology). Izbačen je iz Adlerovog kruga kada je insistirao da je smisao centralna motivaciona sila u ljudima. Od 1926. godine počeo je da usavršava svoju teoriju koju je nazvao logoterapija.
Između 1928. i 1930. godine, dok je još bio student medicine, organizovao je savetovališta za mlade kako bi se bavio visokim brojem samoubistava među tinejdžerima prilikom dobijanja đačkih knjižica i svedočanstava. Program je sponzorisao grad Beč i bio je besplatan za učenike. Frankl je regrutovao i druge psihologe u centar, uključujući Šarlotu Biler, Ervina Veksberga i Rudolfa Drajkursa. Godine 1931. nije zabeleženo nijedno samoubistvo među bečkim učenicima.
Nakon dobijanja lekarske diplome 1930. godine, Frankl je stekao bogato iskustvo u Psihijatrijskoj bolnici Štajnof, gde je bio odgovoran za lečenje suicidalnih žena. Godine 1937. otvorio je privatnu ordinaciju, ali je nacistička aneksija Austrije 1938. godine ograničila njegove mogućnosti da leči pacijente. Godine 1940. pridružio se bolnici Rotšild, jedinoj bolnici u Beču koja je još zapošljavala Jevreje, kao šef neurološkog odeljenja. Pre nego što je departovan u koncentracione logore, pomogao je mnogim pacijentima da izbegnu nacistički program eutanazije koji je ciljao mentalno obolele.
Godine 1942, devet meseci nakon venčanja, Frankl i njegova porodica deportovani su u koncentracioni logor Terezin. Njegov otac je tamo umro od gladi i upale pluća. Godine 1944, Frankl i njegovi preživeli rođaci su prebačeni u Aušvic, gde su mu majka i brat ubijeni u gasnim komorama. Njegova žena Tili umrla je kasnije od tifusa u Bergen-Belzenu. Frankl je proveo tri godine u četiri koncentraciona logora.
Nakon rata, postao je šef neurološkog odeljenja Opšte poliklinike u Beču i otvorio privatnu ordinaciju u svom domu. Radio je sa pacijentima sve do penzionisanja 1970. godine. Godine 1947. stupio je u svoj drugi brak oženivši se katolkinjom Elenorom Švindant, sa kojim je imao ćerku Gabrijelu. Godinu dana kasnije stekao je doktorat iz filozofije na Univerzitetu u Beču. Njegova disertacija, Bog podsvesti, ispituje odnos između psihologije i religije i zagovara korišćenje Sokratove dijaloške metode (diskurs samootkrića) kako bi se klijenti povezali sa svojim duhovnim nesvesnim.
Godine 1955. dodeljena mu je profesura neurologije i psihijatrije na Univerzitetu u Beču. Tokom karijere, Frankl je tvrdio da redukcionističke tendencije ranih psihoterapijskih pristupa dehumanizuju pacijenta i zalagao se za rehumanizaciju psihoterapije. Američka psihijatrijska asocijacija dodelila mu je 1985. godine nagradu "Oskar Pfister" za doprinos religiji i psihijatriji.
Dok je bio šef Neurološkog odeljenja Opšte poliklinike, Frankl je napisao knjigu Zašto se niste ubili za devet dana. Knjiga, prvobitno naslovljena Psiholog u koncentracionom logoru, objavljena je na nemačkom 1946. godine. Engleski prevod ove knjige objavljen je 1959. godine i postao je međunarodni bestseler. Frankl je ovaj uspeh video kao simptom "masovne neuroze modernih vremena", jer je naslov obećavao da će se baviti pitanjem smisla života. Milioni primeraka prodati su na desetinama jezika. U anketi iz 1991. godine, koju su sproveli Kongresna biblioteka i klub "Knjiga meseca", Čovekova potraga za smislom proglašena je jednom od deset najuticajnijih knjiga u SAD.
Frankl je razvio logoterapiju i egzistencijalnu analizu, koje se zasnivaju na filozofskim i psihološkim konceptima, posebno na želji za pronalaženjem smisla u životu i slobodnoj volji. Njegova teorija promovisana je kao treća bečka škola psihologije, nakon onih koje su osnovali Sigmund Frojd i Alfred Adler. Identifikovao je tri glavna načina za ostvarenje smisla u životu: menjanjem sveta, doživljavanjem posebnih iskustava ili usvajanjem posebnih stavova. Prepoznavanje smisla kao centralne motivacione sile i faktora u mentalnom zdravlju predstavlja Franklov trajni doprinos oblasti psihologije. To je pružilo osnovne principe za novo polje pozitivne psihologije.
U Čovekovoj potrazi za smislom, Frankl izjavljuje: "Sloboda, međutim, nije poslednja reč. Sloboda je samo deo priče i polovina istine. Sloboda je samo negativni aspekt celokupnog fenomena čiji je pozitivni aspekt odgovornost. U stvari, sloboda je u opasnosti da se degeneriše u puku proizvoljnost ako se ne živi u smislu odgovornosti. Zato preporučujem da se uz Kip slobode na istočnoj obali postavi Kip odgovornosti na zapadnoj obali." Franklova ideja za kip je stekla popularnost i privukla pažnju Stivena Koveja, autora knjige Sedam navika veoma uspješnih ljudi. Kovej se udružio sa Kevinom Holom kako bi unapredio ideju kipa devedesetih godina i na kraju angažovao vajara Garija Lija Prajsa, koji je osmislio koncept dve ruke koje se drže zajedno. Dizajn je odobrila Franklova udovica i počeli su da traže lokaciju za izgradnju. Njihov prvi izbor je bila Kalifornija, kako bi kip bio u luci Pacifičkog okeana da dopuni Kip slobode u luci Atlantskog okeana u Njujorku. Međutim, državne regulative su bile teške za navigaciju, pa je guverner Jute, Spenser Koks, predložio lokaciju u svojoj državi za projekat, što je odobreno 2023. godine. Izgradnja još nije započela.
Frankl je umro od srčanog udara u Beču 2. septembra 1997. Sahranjen je u jevrejskom delu Bečkog centralnog groblja.
Dela:
1959: Zašto se niste ubili
1967: Psihoterapija i egzistencijalizam
1974: Bog podsvesti
1988: Kako pronaći smisao života
1997: Man's Search for Ultimate Meaning (A revised and extended edition of The Unconscious God)
2011: Nečujni vaapaj za smislom
2020: Život uprkos svemu
