Tumačenje snova
Sigmund Frojd
Teorija, Novi naslovi
"San je punovažan psihički akt; njegova pokretna snaga je uvek želja koja traži ispunjenje; to što se ne može prepoznati kao želja i njegove mnogobrojne osobenosti i apsurdnosti – sve je to posledica psihičke cenzure koju je san prilikom procesa stvaranja pretrpeo. "
Tumačenje snova Sigmunda Frojda je knjiga koja je postavila temelje psihoanalize. U ovom delu, Frojd predstavlja revolucionarnu tezu: snovi su put ka spoznaji nesvesnog dela uma i predstavljaju ispunjenje potisnutih želja. Knjiga detaljno analizira mehanizme sna, shvatajući ga kao proces kojim se nesvesne misli transformišu u sećanje. Kroz brojne primere snova svojih pacijenata, Frojd demonstrira kako se njegova tehnika tumačenja primenjuje u praksi.
Objavljivanjem ovog dela, snovi su rehabilitovani kao smislena manifestacija duše. Uvođenjem koncepta dubinske psihologije i topografskog modela uma, Tumačenje snova je oblikovalo celokupno razumevanje ljudske ličnosti. Ova studija metodom introspekcije omogućava prodiranje u najdublje motive, odnosno fundamentalno razumevanje unutrašnjeg sveta svake individue.
- ISBN: 9788660364250
- Broj strana: 482
- Pismo: latinica
- Povez: Mek
- Format: 24x17
- Godina izdanja: 2025
Sigmund Frojd
Sigmund Frojd (1856—1939) bio je austrijski lekar i psihijatar, osnivač psihoanalize. Rođen je u Frajbergu, u Moravskoj. Obrazovanje je stekao u Beču, gde je studirao medicinu. U Parizu je studirao kod Šarkoa, 1885-1886. Do psihoanalize ga je dovelo istraživanje posledica hipnoze na histeriju, koje je objavio zajedno sa Brojerom 1895. Osnovao je Godišnjak za psihoanalitička i psihopatološka istraživanja, 1908. godine, i Međunarodnu psihoanalitičku asocijaciju, 1910. Njegov rad je nastavila i umnogome mu za života pomogla, njegova kćerka, Ana Frojd. Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi (ta se hipoteza sada naziva dubinskom psihologijom), pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima, on je razvio implikacije ove hipoteze. U čovekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca, Id, Ego i Superego. Ovi činioci, uz pojmove nesvesnog (cenzura, represija, sublimacija), i hipoteze o ulozi seksualnosti u ljudskom životu, čine okvir njegovog gledišta.
