U registraturi
Ante Kovačić
Uskoro, Domaća književnost
"Opet istina navali i slijeva i zdesna. Teško je pred njom začepiti uha i zavarati sluh i sama sebi... Jedna njezina riječ lomi, ruši, razara sve divne zgrade što ih je sagradila laž i opsjena, pa na ruševinama tih lažnih dvorova i palača, toga prstena zlatna i limena sjaja upaljuje ona svoju siromašnu svjetiljku i njezino svjetlo pronicava i odaje svu golotinju tih dražesnih utvara..."
Roman U registraturi – čija poetička osnova kritičkog realizma je inventivno obogaćena i odjecima romantizma i impulsima modernosti – delo je ubrzane pripovedne dinamike i širokog opsega prikazanog sveta, delo koje sadrži i individualne patnje i društveno-epohalne transformacije, i elemente patrijarhalnosti i idealizma na planu vrednosti, i dah novog doba i feminine emancipacije, i ljubavni zaplet isprepletan sa intrigom i scenama nasilja, i slikanje privatnosti kako u ruralnoj tako i u urbanoj sredini.
Reč je o knjizi u kojoj groteska, humor i karikatura zauzimaju upečatljivo mesto, a prikaz glavnog junaka, Ivice Kičmanovića, zapravo je u službi prezentovanja jedne egzistencijalne putanje sunovrata, delom specifične za pojedine likove realizma (Ivica je tzv. Kaputaš, nepotpuni subjekt realističkog doba), ali je i od univerzalne težine, kao paradigma za sudbine neostvarenog potencijala i životnog poraza.
(Goran Korunović)
- ISBN: 9788660363628
- Broj strana: 472
- Pismo: latinica
- Povez: Mek
- Format: 20x14
- Godina izdanja: 2024
Ante Kovačić
Antun Ante Kovačić (Oplaznik u Mariji Gorici, 6. jun 1854 – Glina/Zagreb, 10. decembar 1889) bio je hrvatski romanopisac, novelista i pesnik.
Rođen je kao jedinac u porodici Ane Vugrinec i Ivana Kovačića. Osnovnu školu pohađao je u Mariji Gorici, a Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu 1876. godine.
Težak život pratio ga je tokom školovanja i dok je radio kao advokatski pripravnik kod Josipa Franka u Zagrebu (1875–1880). Nakon što je doktorirao, radio je kao pisar u kancelarijama doktora Banjavčića u Karlovcu, te doktora Goldmana i doktora Šrama u Zagrebu. Kao istaknuti pristalica Stranke prava, otvorio je sopstvenu advokatsku kancelariju u Glini, siromašnom kraju gde je često svojim novcem plaćao takse za stranke. Nekoliko dana pre planiranog preseljenja u Đurđevac, verovatno je doživeo nervni slom. Tokom prevoza konjskom zapregom iz Gline u zagrebačku bolnicu Stenjevec, dobio je upalu pluća od koje je ubrzo preminuo.
Prvo važnije Kovačićevo delo je roman Baruničina ljubav (1877), koji se nalazi na razmeđi romantizma i realizma. Roman je nastao po uzoru na Ežena Sija i Balzaka, a odlikuju ga dinamična radnja i jezička virtuoznost. Kovačić se, uz Šenou, pokazao kao jedan od najvažnijih hrvatskih jezikotvoraca 19. veka. Sledeće godine objavljuje Smrt babe Čengićkinje, delo koje iz pravaške perspektive ismeva ilirsku i jugoslovensku ideologiju.
Njegov najznačajniji roman U registraturi (1888) obilato koristi autobiografski materijal. Iako se svrstava u klasike hrvatskog realizma, ovaj roman sadrži elemente romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u groznici, nedoteran i rasparčan, predstavlja najupečatljivije delo hrvatske pripovedne proze druge polovine 19. veka. Roman je najpre izlazio u nastavcima u časopisu Vijenac, a kao knjiga štampan je tek 1911. godine. Zbog lika fatalne žene Laure, bio je zabranjen čitavu deceniju.
Kovačićevo stvaralaštvo predstavlja najsnažniji izraz hrvatskog realizma, sa specifičnom mešavinom romantičarskih, realističkih i naturalističkih elemenata. Njegova dela karakterišu razorna satira, kritika hrvatskog društva, motiv fatalne žene, burni zapleti i velike strasti, a glavni likovi često završavaju u zločinu, ludilu ili samoubistvu. Svojim senzibilitetom, Kovačić je prethodio velikoj tradiciji hrvatskog egzistencijalističkog i političko-satiričnog romana.
Dela:
1877: Baruničina ljubav
1878: Smrt babe Čengićkinje
1881: Fiškal
1886: Među žabari (nedovršeno)
1888: U registraturi