Živa voda
Klaris Lispektor
Novi naslovi, Ženski glas
Živa voda Klaris Lispektor, u izdanju Kontrast izdavaštva, je radikalno i intimno književno iskustvo koje prkosi konvencijama. Nije klasičan roman, već poetski, intenzivan tok svesti koji istražuje suštinu postojanja, vreme i čin stvaranja. Lispektor nas vodi kroz vrtlog misli o identitetu, samoći i odnosu čoveka sa prirodom, koristeći sirov, ritmičan stil. Njeno pisanje je "četvrta dimenzija", pokušaj da uhvati "it" – čisti, neuhvatljivi puls stvarnosti. Kroz meditacije o "trenutku-sada" i hrabro suočavanje sa bolom i radošću, ona stvara delo koje provocira i obogaćuje. Živa voda je jedinstveno iskustvo samospoznaje i poziv na zaron u najdublje slojeve bića.
Živa voda Klaris Lispektor, u izdanju Kontrast izdavaštva i prevodu Ane Kuzmanović Jovanović, nije samo roman, već duboko intimno iskustvo koje prkosi uobičajenim književnim kategorijama. Objavljena 1973. godine, ova knjiga je svedočanstvo o genijalnosti autorke koja je smelo pomerala granice pisane reči, vodeći čitaoca na putovanje samospoznaje kroz vrtlog misli, osećanja i uvida.Lispektor ne nudi klasičnu naraciju, linearni zaplet ili tradicionalno razvijene likove. Umesto toga, ona stvara tekst nalik muzičkoj kompoziciji, gde se teme ponavljaju i razvijaju u kontrapunktu, a ritam određuje intenzitet proživljenog. Tekst je "neuhvatljiv, baš poput vode", a čitanje podseća na pokušaj hvatanja same suštine postojanja. Autorka neprestano ispituje "trenutak-sada", taj jedinstveni bljesak u kojem se život događa, ali koji neuhvatljivo beži. Njena želja da ovlada "atomima vremena" i uhvati sadašnjost postaje centralna opsesija. Stil je tok svesti oslobođen konvencija, isprekidan meditativnim digresijama, poetskim slikama i filozofskim upitnicima. Ona piše "cela sva", celim telom, težeći da rečima prenese ono što se obično ne može izraziti – "neizrecivo kraljevstvo duha". Reči su za nju "četvrta dimenzija", sredstvo za prodiranje u srž stvari, borba sa nemogućim, pokušaj da se izrazi tišina i nevidljivo.Centralna tema je identitet i samoća. Autorka se bori sa sopstvenim "ja", sa potrebom da se definiše, ali i sa osećajem da "ne pripada ljudskom rodu", često se poistovećujući sa životinjama. Kroz introspekciju, ona doseže "bezličnost", stanje "slobode" koja je istovremeno "velika odgovornost samoće". Ova samoća se proživljava kao "intimna slava", pretvarajući bol u "radosnu, nepatvorenu i bezbrižnu radost". Ona odbija tugu, birajući radost kao odgovor na "beščašće umiranja". Filozofija postojanja "it" je ključna: "Za svaku stvar postoji trenutak u kojem ona jeste." "It" je čisti element, materijal trenutka, neizrecivi, pulsirajući ritam koji je srž stvarnosti.Knjiga je ispunjena motivima prirode, cvećem i životinjama, koje Lispektor koristi kao simbole za istraživanje dubljih istina o životu, smrti, lepoti i mestu čoveka u kosmosu. Priroda je aktivni učesnik u njenom unutrašnjem dijalogu, izvor inspiracije i ogledalo za razumevanje sopstvene suštine. Ona "udiše vonj čelika u svetu predmeta", ali traži "čisti element", "živo seme" trenutka, sa detaljnim opisima cveća i njihovih simbolika.Živa voda istražuje i odnos umetnosti i života, videći slikanje i pisanje kao neraskidivo povezane načine hvatanja neuhvatljivog. Autorka "slika telom" i "fiksira bestelesno na platnu", ali onda koristi reči da "preobrazi stvarnost" i dosegne "skriveni red" u organskom neredu. Knjiga je svedočanstvo o hrabrosti da se istražuju nepoznati predeli svesti, da se prihvati "ludilo promišljanja" i da se živi "na ivici", u neprestanoj "improvizaciji".Delo je prožeto osećajem neizvesnosti, ali i dubokim poverenjem u instinkt i intuiciju, odbijajući logiku zarad "instinktivnog i neposrednog" iskustva. Ona se "prevazilazi odričući se svog imena" i postaje "svet", sledi "glas sveta jedinstvenim glasom". U stanju "blagodati" spoznaje postojanje i svet, dosežući "pronicljivost onog ko više ne mora da pogađa".Živa voda zahteva aktivno učešće čitaoca, spremnost da se prepusti toku misli. To je delo koje provocira, uznemiruje, ali pre svega obogaćuje. Lispektor nas uči da je "najvažnija reč u jeziku ima samo dva sloga: je-ste. Jeste. U njenoj sam srži." To je potvrda postojanja, proslava života u svoj njegovoj sirovosti, lepoti i misteriji, prožeta žudnjom za "radosnim it" i životom proživljenim "uz allegro con brio".Ova knjiga je poziv na oslobođenje od konvencija, na hrabrost da se suočimo sa sopstvenim "it", sa neizrecivim što nas čini živima. Vanvremensko i univerzalno delo, Živa voda nastavlja da teče i inspiriše, zaronivši u najdublje ponore ljudske svesti i iznoseći na površinu blistave fragmente istine.
- ISBN: 9788660361877
- Broj strana: 74
- Pismo: Latinica
- Povez: Broš
- Format: 20x14
- Godina izdanja: 2023
Klaris Lispektor
Klaris Lispektor (1920‒1977) bila je brazilska novinarka i spisateljica čija proza je proširila književni registar portugalskog jezika i utvrdila temelje moderne brazilske književnosti. Rođena je u Ukrajini koju je, usled ratnih prilika, još kao mala bila prinuđena da napusti sa porodicom. U Brazilu je završila najcenjeniju gimnaziju u zemlji (Ginásio Pernambucano), i upisala Pravni fakultet u Riju 1937. godine. Radila je kao novinarka i živela jedno vreme uz muža diplomatskim životom u Evropi i Americi. U decembru 1943. godine objavila je svoj prvi roman, “Blizu divljeg srca”, koji je zbog upotrebe unutrašnjeg monologa, filozofskog pristupa i specifičnog stila bio smatran revolucionarnim u Brazilu. Roman je osvojio nagradu Graça Aranha za najbolji debitanski roman. Uprkos tome što je još kao mlada stekla književno priznanje, a iza sebe ostavila opsežnu korespondenciju, vrlo malo toga se zna o njenom privatnom životu. Uz debitanski roman neka od njenih najznačajnija dela su romani: “Jabuka u tami” (1961), “Pasija po G.H.” (1964), “Učenje ili Knjiga užitaka” (1969), “Živa voda” (1973), “Čas zvezde” (1977) i “Dah života” (1978); zbirke pripovedaka: “Porodične veze” (1960), “Legija stranaca” (1964), “Sreća iz potaje” (1971), “Lepotica i zver” (1979).
