Izabrane pjesme Tina Ujevića
Tin Ujević
Poezija, Novi naslovi, Akcija 3 za 1599
Poezija Tina Ujevića predstavlja jedan od najviših dometa moderne književnosti na našim prostorima – sintezu duhovnog nemira epohe i pesnikove introspektivne potrage za smislom. Drugim rečima, njegova poezija je istovremeno i molitva i krik moderne duše, rastrzane i sumnjičave zbog ratova, egzila, društvenih lomova, a opet nepokolebljive u želji da dodirne neuhvatljive slike nedostupnih svetova, oslanjajući se na bogatu kulturnu baštinu i prevodeći jezik unutrašnje drame u stihove guste, ritmički rafinirane izražajnosti
Poezija Tina Ujevića predstavlja jedan od najviših dometa moderne književnosti na našim prostorima – sintezu duhovnog nemira epohe i pesnikove introspektivne potrage za smislom. Drugim rečima, njegova poezija je istovremeno i molitva i krik moderne duše, rastrzane i sumnjičave zbog ratova, egzila, društvenih lomova, a opet nepokolebljive u želji da dodirne neuhvatljive slike nedostupnih svetova, oslanjajući se na bogatu kulturnu baštinu i prevodeći jezik unutrašnje drame u stihove guste, ritmički rafinirane izražajnosti
Ujević nije bio pesnik jedne paradigme – u njegovim stihovima susreću se simbolizam, ekspresionizam, misticizam, a njegov lirski glas oscilira između lične patnje i univerzalnih uvida, između boemskog i buntovničkog rasapa i duboko etičkog samopreispitivanja. Krećući se tematski od uzvišene metafizike do svakodnevnih čežnja i poraza, pisao je sa gotovo asketskom posvećenošću jeziku – verujući da svaka reč mora da odmeri svoju težinu i melodiju. Rečima Mihajla Pantića, bio je „sužanj stiha i molitve, martir koji se ledi pred užasom sveta”.
Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke.
– One su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme kô pružene ruke.
- ISBN: 9788660363574
- Broj strana: 200
- Pismo: Latinica
- Povez: Mek
- Format: 19,6X12,7
- Godina izdanja: 2025
Tin Ujević
Tin Ujević rodio se u Vrgorcu 5. julaa 1891. godine. U Imotskom je završio prva tri razreda pučke škole, a u Makarskoj sve ostale razrade. 1902. godine preselio se u Split gde je pohađao klasičnu gimnaziju te je u isto vrijeme živeo u semeništu. Iako je trebao postati svešenik, odustao je i 1907. godine je maturirao. 1909. godine stigao je u Zagreb da bi upisao studije filozofije, hrvatskog jezika i klasičnu filologiju.
Iako je ušao u književni krug koji je bio okupljen oko Antuna Gustafa Matoša ubrzo se s njim posvađao što će dovesti do čestih polemika koje će se voditi između njih dvojice sve do Matoševe smrti. Ujević menja i svoju političku orijentaciju pa tako umesto pravaškog hrvatstva počinje zastupati jugoslavenski integralizam. 1913. godine otišao je u Pariz gde je ostao šest godina. Za to vrieme radi na ujedinjenju Hrvata i Srba, no 1917. godine će odustati razočaran zbog ljudi s kojima je kontaktirao, a ništa od toga nije urodilo plodom.
Nakon povratka iz Francuske kratko je boravio u Zagrebu te vrlo brzo odlazi u Beograd. Tamo je objavio i svoje prve zbirke “Lelek sebra” i “Kolajnu”. Zatim odlazi u Sarajevo gde živi od 1930. do 1937. godine. Tamo je objavio još dve zbirke pjesama “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. Period od 1937. do 1940. godine proveo je u Splitu, a vreme pre smrti u Zagrebu, gde je boravio od 1940. do 12. novembra 1954. godine kada je umro. 1950. godine objavljena mu je zbirka “Rukovet”, a 1954. godine kada je umro izašla mu je lirska zbirka “Žedan kamen na studencu”.
Čitav njegov život mogao bi se okarakterizirati kao život boema. Iako je živeo neurednim životom, celi svoj život zarađivao je kao književnik.
Nakon smrti u Zagrebu od 1963. do 1967. godine izlaze mu “Sabrana dela”.
