Izabrane pesme Miloša Crnjanskog
Miloš Crnjanski
Poezija, Novi naslovi, Akcija 3 za 1599
„Izabrane pesme" Miloša Crnjanskog – tektonski potres srpske poezije koji je otvorio vrata modernizmu. Revolucionarna „Lirika Itake" (1919) šokirala je publiku slobodnim stihom i vizijama rata, smrti i nostalgije. Crnjanski piše melanholičnu poeziju otuđenosti, bezdomnosti, duhovnog lutanja – od Itake do Sumatra, od Čukarice do evropskih prestonica. Disonantna muzikalnost, asocijativne slike, fragmentarni ritam – pretecha avangarde koja je otvorila put celoj generaciji. Nezaobilazno delo za razumevanje srpske moderne poezije.
„Izabrane pesme" Miloša Crnjanskog predstavljaju tektonski potres srpske književnosti dvadesetog veka – monumentalno delo koje je otvorilo vrata modernizmu u srpskoj poeziji i zauvek izmenilo njene estetske i duhovne koordinate. Ova knjiga je prolaz kroz koji odlaze barokno rasuti i himničko-parnasovski uglađeni stihovi devetnaestovekovne tradicije, a ulaze bolno opojne moderne senke, trepereći ritam slobodne, duboko lične sumanutosti, vizije koje se više ne pokoravaju uhodanim metričkim kalupima niti uljuđenim obrazcima kulturnog ukusa.
Antologijska zbirka obuhvata najznačajnije delove „Lirike Itake" (1919) – haotične i uzburljive celine koja je svojevremeno šokirala i lirski ustoličenu publiku i zagriženu kritiku – kao i odabrana poetska ostvarenja iz „Pesama" i kasnijeg stvaralaštva, sve do lirskog plača nad Beogradom nastanjenim nakon dugih, nemogućih lutanja po evropskim prestonicama i tuđim gradovima. Crnjanski piše reči koje nisu samo proslava ili kuknjava – on piše dah preživele generacije, preobražaj duše umrlog vojnika u planetarni vetar koji miriše na trešnje, trulež, more, led i beskrajni sumrak.
„Lirika Itake" došla je u trenutku kada je srpska književnost još uvek bila pod uticajem parnasovskog perfekcionizma i simbolističke muzikalnosti. Crnjanski je u tom kontekstu delovao kao divljak, urlikač, neko ko nije poštovao pravila igre. Njegovo odbijanje tradicionalne metrike, njegov slobodni stih koji teče kao tok svesti, kao halucinacija, kao groznica – sve to bilo je provokacija prema dotadašnjim estetskim normama. Ali ta provokacija nije bila samo formalna; ona je bila duboko egzistencijalna. Crnjanski je pisao iz iskustva rata, iz perspektive mladića koji je video smrt iz neposredne blizine, koji je izgubio iluzije o smislu, redu, pravdi.
Atmosfera ovih pesama je duboko melanholična, ali ne na tradicionalan način. To nije elegična melanholija romantičara koji oplakuju izgubljenu ljubav ili prošla vremena. To je modernistička melanholija – osećanje otuđenosti, bezdomnosti, gubitka identiteta. Crnjanskov lirski subjekt je čovek bez korijena, skitnica duha koji luta od kontinenta do kontinenta, od uspomene do uspomene, nikada ne nalazeći mir ili pripadnost. Motivi Itake, Sumatra, Čukarice, evropskih gradova – svi ti toposi nisu samo geografske lokacije već simboli duhovne potrage, mitski prostori u kojima se odigrava drama modernog čoveka koji traži značenje u svetu koji ga je izgubio.
Stil Crnjanskog je prepoznatljiv po svojoj muzikalnosti, ali to nije harmonična muzikalnost Dučićevih aleksandrinaca. To je disonantna, raskršna muzika – ritam koji se prekida, sintagme koje se sukobljavaju, slike koje se naglo smenjuju bez logičkog prelaza. Pesnik koristi tehniku montaže, asocijativno nizanje slika i misli, tok koji prati unutrašnju logiku emocija, a ne spoljašnju logiku naracije. Ovo ga čini pretečom modernističkih tehnika koje će kasnije razvijati nadrealistički i avangardni pokreti.
Značaj ove knjige za srpsku književnost teško je preceniti. „Lirika Itake" označava prekretnicu – trenutak kada je srpska poezija zakoračila u dvadesti vek, kada je prihvatila da svet više nije ono što je bio i da stari načini govorenja o njemu više nisu adekvatni. Crnjanski je otvorio put celoj generaciji pesnika koji će pisati o ratu, traumama, egzistencijalnim krizama – od nadrealista do Vaška Pope i Ivana V. Lalića.
U ovim izabranim pesmama, čitalac će pronaći svu složenost i bogatstvo Crnjanskog kao pesnika. Tu je glasovita „Sumatra" sa svojim egzotičnim vizijama, melanholičnim refrenom, osećanjem neizrecive tuge za nečim što možda nikada nije ni postojalo. Tu je „Stražilovo", pesma o povratku u rodni kraj koji više nije dom, o nemogućnosti da se vrati u prošlost ili nađe smisao u sadašnjosti. Tu su ratne pesme, pesme o mrtvim drugovima, o besmislu klanja, o izgubljenoj mladosti.
Pesnikovi komentari koji prate pesme dodatno obogaćuju čitalačko iskustvo. U njima Crnjanski objašnjava okolnosti u kojima su pesme nastale, ali i reflektuje o sopstvenom poeziji, o tome šta je pokušavao da postigne, kakve su bile njegove estetske i filozofske preokupacije. Svaka pesma u ovoj zbirci nosi težinu autentičnog iskustva, svedočanstva o vremenu koje je bilo prelomno za Evropu i svet. Ova knjiga je neophodna za svakog ko želi da razume razvoj srpske moderne poezije.
- ISBN: 9788660361204
- Broj strana: 128
- Pismo: Latinica
- Povez: Broš
- Format: 19x13
- Godina izdanja: 2022
Miloš Crnjanski
Miloš Crnjanski (1893‒1977), srpski pesnik, pripovedač, esejista i publicista smatra se jednim od najznačajnijih književnika srpske književnosti XX veka. Rođen je u Čongradu, a školovao se u Temišvaru, Rijeci i Beču, gde dočekuje početak Prvog svetskog rata. Odatle je poslat na Galicijski front, gde biva ranjen. Po povratku iz rata, studira književnost u Beogradu, a potom međuratne godine provodi radeći kao profesor i novinar, saradnik listova „Politika” i „Vreme”. Izveštavao je iz Španskog građanskog rata i iz skandinavskih zemalja. Drugi svetski rat zatiče ga u diplomatskoj službi u Rimu, odakle 1941. odlazi u London, gde će kao protivnik komunističke ideologije sa suprugom Vidom provesti dugi niz poratnih godina. U Jugoslaviju se vraća tek 1965. Njegova najvažnija dela su „Seobe”, „Druga knjiga seoba”, „Lirika Itake”, „Roman o Londonu”, „Kod Hiperborejaca”.
