Izabrane pesme Borislava Radovića
Borislav Radović
Poezija, Novi naslovi, Akcija 3 za 1599
Borislav Radović je u svojoj poeziji tokom čitavog svog stvaralačkog puta vodio dijalog o najvažnijim pitanjima poezije, zahvatajući tradicijski luk od antike do savremenog doba. U ranoj poeziji autora su pre svega zanimali artikulacijski problemi – pitanja stvaralačkog procesa, kao i mogućnost pesničkog izražavanja, dok su u njegovim poznijim pesmama dominantna pitanja uloge poezije u istoriji te njenog značaja i smisla u savremenom dobu.
Borislav Radović je u svojoj poeziji tokom čitavog svog stvaralačkog puta vodio dijalog o najvažnijim pitanjima poezije, zahvatajući tradicijski luk od antike do savremenog doba. U ranoj poeziji autora su pre svega zanimali artikulacijski problemi – pitanja stvaralačkog procesa, kao i mogućnost pesničkog izražavanja, dok su u njegovim poznijim pesmama dominantna pitanja uloge poezije u istoriji te njenog značaja i smisla u savremenom dobu.
Pored izrazite autorefleksivnosti, nijedan savremeni srpski pesnik, osim možda Vaska Pope, nije bio toliko zaokupljen izgledom sopstvenog opusa i načinom na koji će ga predstaviti čitaocu. Tokom života Radović je više puta priređivao sopstvene izbore pesama, da bi ih na kraju sveo na knjižicu od samo četrdeset i dva teksta – delo koje je nastajalo više odricanjem nego sabiranjem.
Kao pesnik kulture, Radović je u dijalogu s celokupnim nasleđem, od antičkih pesnika do Bodlera i Persa. Ipak, iako nesumnjivo poeta doctus, sam je upozoravao da poezija ne počiva na lektiri već na uspomenama – na onome što je za njega bila „materia prima“. Nije mu presudno bilo da se sve njegove aluzije razumeju, već da tuđe uspomene podstaknu čitaoca da prizove sopstvene.
Marko Avramović
- ISBN: 9788660364205
- Broj strana: 156
- Pismo: latinica
- Povez: mek
- Format: 19,6X12,7
- Godina izdanja: 2025
Borislav Radović
Borislav Radović (1935–2018) bio je srpski pesnik, esejista, prevodilac i urednik koji je obeležio drugu polovinu 20. veka. Diplomirao je Opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radio je kao urednik u Mladom pokolenju, Nolitu i Narodnoj biblioteci Srbije, bio član redakcija Književnih novina, časopisa Poezija te direktor „Jugoslavijafilma”. Prevodio je s francuskog jezika, a za prevode Sen Džon Persa i Balzaka dobio je Oktobarsku nagradu, odnosno nagradu „Miloš N. Đurić”. U poeziji je debitovao zbirkom Poetičnosti (1956), nagrađenom Brankovom nagradom, a književna priznanja nisu izostala ni u zreloj pesničkoj fazi. Objavio je još i Ostale poetičnosti (1959), Mainu (1964), Bratstvo po nesanici (1967), Opise, gesla (1970), Pesme 1971–1982 (1983) i Pesme 1971–1991 (1991). U 21. veku objavio je retrospektivna i izborna izdanja Pesme (2002) i Četrdeset dve izabrane pesme (2007), knjige eseja O pesnicima i o poeziji (2001), Čitajući Vergilija (2004), Još o pesnicima i o poeziji (2007) te zbirku hibridnih zapisa Neke stvari (2014).
