Velika globalna transformacija
Branko Milanović
Teorija
Branko Milanović, vodeći svetski ekonomista nejednakosti, u „Velikoj globalnoj transformaciji" nudi ključ za razumevanje tektonskih promena savremenog sveta. Dokumentuje istorijski uspon Azije – Kina je sa 2% globalnog BDP-a 1974. narasla na 22% do 2022. – i nastanak novih elita kroz koncept „homoplutije". Argumentuje da smo svedoci kraja neoliberalizma i rađanja „nacionalnog tržišnog liberalizma", dok lideri poput Trampa, Si Đinpinga i Putina pokušavaju da obuzdaju plutokratije nastale globalizacijom. Retka sinteza ekonomske analize i geopolitike koja objašnjava kako su trgovinski ratovi, stagnacija srednjih klasa i globalna rivalstva delovi jedne povezane priče. Neophodna knjiga za razumevanje sveta u kojem živimo.
Branko Milanović, jedan od najistaknutijih svetskih ekonomista u oblasti nejednakosti i globalnog kapitalizma, u svojoj novoj knjigi „Velika globalna transformacija" pruža sveobuhvatnu analizu tektonskih promena koje oblikuju savremeni svet. Ova ambiciozna studija spaja ekonomsku analizu sa geopolitičkim razmatranjima, nudeći čitaocu ključ za razumevanje kako su ekonomski usponi i padovi povezani sa političkim previranjima koja svakodnevno pratimo u vestima.
Centralna tema knjige je uspon Azije, posebno Kine, koji Milanović smatra najvažnijom ekonomskom činjenicom poslednjih pedeset, a možda i stotinu godina. Autor maestralno dokumentuje kako je Kina, zemlja koja je 1974. proizvodila samo 2% globalnog BDP-a, do 2022. narasla do impresivnih 22%. Ovaj skok nije samo statistička anomalija – predstavlja fundamentalno prekomponovanje globalne ekonomske moći kakvo nismo videli od Industrijske revolucije. Milanović nas uvodi u kompleksne mehanizme ovog uspona, pokazujući kako je stopa rasta od 8,1% godišnje po glavi stanovnika tokom četrdeset četiri godine stvorila ukupan dobitak od neverovatnih 38 milijardi jedinica ljudi/dohotka – dvadeset puta više nego što je Japan ostvario tokom svog najuspešnijeg perioda.
Ali knjiga nije samo o Kini. Milanović pažljivo mapira širu azijsku konvergenciju, uključujući Indiju, Vijetnam, Indoneziju i druge zemlje koje kolektivno menjaju globalnu ekonomsku geografiju. Njegova analiza pokazuje kako su ove zemlje ne samo postale bogatije, već kako su njihovi građani masovno ušli u više segmente globalne raspodele dohotka, stvarajući ono što autor naziva „globalnom srednjom klasom". Istovremeno, zapadne srednje klase doživljavaju poziciono opadanje – ne nužno u apsolutnom smislu, već u relativnom, što ima duboke psihološke i političke posledice.
Posebno fascinantno poglavlje posvećeno je novim elitama u Sjedinjenim Državama i Kini. Milanović uvodi koncept „homoplutije" – fenomen da pripadnici najviše američke klase postaju bogati i po osnovu rada i po osnovu kapitala, što predstavlja novinu u istoriji kapitalizma. Kroz pažljivu analizu podataka, pokazuje kako oko 3% američke populacije čini ovu novu vladajuću klasu koja kombinuje visoke prihode, obrazovne kvalifikacije i vlasništvo nad kapitalom. U Kini, metamorfoza elite je možda još dramatičnija: od birokratije zavisne od države 1988. godine, do 2018. elita se transformisala u grupu u kojoj dominiraju kapitalisti i profesionalci privatnog sektora.
Teorijski deo knjige je jednako impresivan. Milanović vodi čitaoca kroz intelektualnu istoriju odnosa između trgovine, mira i sukoba – od Monteskjeovog optimističnog „doux commerce", preko Smitove ideje o ravnoteži moći, do neomarksističkih teorija imperijalističkog nadmetanja. Ova istorijska ekskurzija direktno informiše Milanovićevu analizu trenutnog američko-kineskog rivalstva, koje on vidi kao prelazak od perioda „doux commerce" ka periodu geopolitičkog nadmetanja.
Autor argumentuje da su domaći ekonomski problemi – pre svega stagnacija američke srednje klase – ti koji su pokrenuli geopolitičko rivalstvo, a ne obrnuto. Trgovinski ratovi i antikineske politike nisu jednostavno reakcija na kinesku vojnu pretnju, već pokušaj da se obnovi domaća politička stabilnost ublažavanjem nezadovoljstva onih koji su izgubili u globalizaciji.
Posebno originalan aspekt knjige je Milanovićeva dijagnoza današnjeg istorijskog momenta. On tvrdi da smo svedoci kraja globalnog neoliberalizma i rađanja onoga što naziva „nacionalnim tržišnim liberalizmom". Ovaj novi sistem zadržava neoliberalne principe na domaćem tržištu, ali napušta internacionalizam koji je bio suštinski deo neoliberalnog projekta. Umesto globalizacije, dobijamo carinske ratove; umesto slobodne trgovine, trgovinske blokove; umesto kosmopolitizma, otvoreni nacionalizam.
Milanović prepoznaje da ovaj preokret nije delo samo jednog čoveka ili partije. Donald Tramp, Si Đinping i Vladimir Putin – svaki na svoj način – predstavljaju pokušaje da se obuzda akumulirana moć bogatih elita nastalih tokom neoliberalne ere. Autor ih vidi kao „kontrarevolucionare", lidere koji pokušavaju da obuzdaju ekscese globalizacije i moć novonastalih plutokratija.
Geopolitička analiza je jednako oštroumna. Milanović argumentuje da trenutni svetski poredak – hijerarhijski organizovan sa SAD-om na vrhu – ne može apsorbovati zemlju veličine i ambicija Kine bez fundamentalnog prestruktuiranja. Rusko-ukrajinski rat vidi kao katalizator prelaska sa unipolarnog na multipolarni sistem.
Stilski, knjiga je izuzetno pristupačna uprkos složenosti tema koje obrađuje. Milanović piše sa retkom jasnoćom, koristi konkretne primere i ne boji se da iznese jasne stavove. Njegova upotreba empirijskih podataka je virtuozna – od krivulja incidence rasta i globalne raspodele dohotka do detaljnih analiza homoplutije i sastava elita.
Knjiga je neophodna za sve koji žele da razumeju svet u kojem živimo i pravac u kojem se krećemo. Ekonomisti će ceniti rigoroznu empirijsku analizu i originalne koncepte. Politikolozi i stručnjaci za međunarodne odnose naći će vrednu sintezu ekonomskih i geopolitičkih perspektiva. Opšta javnost će dobiti intelektualni okvir za razumevanje dnevnih vesti o trgovinskim ratovima, populizmu i globalnim tenzijama. Ovo nije knjiga sa jednostavnim odgovorima ili udobnim zaključcima, već izazovno delo koje nas tera da preispitamo mnoge pretpostavke o globalizaciji, kapitalizmu i budućnosti međunarodnog poretka.
- ISBN: 9788660364335
- Broj strana: 304
- Pismo: Latinica
- Povez: Broš
- Godina izdanja: 2026
Branko Milanović
Branko Milanović je srpsko-američki ekonomista. Najpoznatiji je po svom radu na raspodeli dohotka i nejednakosti.
Od januara 2014. godine, on je naučni profesor u Istraživačkom centru (Graduate Center) Gradskog univerziteta u Njujorku i pridruženi viši naučnik u Luksemburškoj studiji o dohotku. Takođe predaje na Londonskoj školi ekonomije i Institutu za međunarodne studije u Barseloni.[6] Godine 2019. imenovan je za počasnog profesora (Maddison Chair) na Univerzitetu u Groningenu.
Milanović je ranije bio vodeći ekonomista u istraživačkom odeljenju Svetske banke, gostujući profesor na Univerzitetu Merilend i Džons Hopkins Univerzitetu. Između 2003. i 2005. godine bio je viši saradnik u Karnegi zadužbini za međunarodni mir u Vašingtonu. Ostao je dopunski naučnik pri Zadužbini do početka 2010. godine. Doktorirao je na Univerzitetu u Beogradu 1987. godine na temu ekonomske nejednakosti u Jugoslaviji, koristeći po prvi put mikro podatke iz jugoslovenskih anketa o domaćinstvima. Objavio je to kao knjigu 1990. godine.
Bio je gostujući naučnik na koledžu All Souls u Oksfordu.
Branko Milanović je rođen 1953. godine u Jugoslaviji. Njegov otac je bio vladin službenik. Kasnije se prisećao kako je gledao proteste 1968. godine, kada su studenti, „noseći crvene bedževe sa likom Karla Marksa“, zauzeli kampus Univerziteta u Beogradu sa transparentima koji su proglašavali „Dole crvena buržoazija!“ i pitao se da li on i njegova porodica pripadaju toj grupi. Rekao je da su mu socijalni i politički aspekti protesta postali jasniji kasnije.
Objavio je veliki broj radova, uključujući četrdeset za Svetsku banku, uglavnom o svetskoj nejednakosti i siromaštvu. Njegova knjiga iz 2005. godine, Worlds Apart (Svetovi razdvojeni), bavila se globalnom razlikom u prihodima između zemalja, kao i između pojedinaca u svetu. Njegov zajednički rad sa Džefrijem Vilijamsonom i Piterom Lindertom (Economic Journal, mart 2011.) The Economist je smatrao da „sadrži klicu važnog napretka u razmišljanju o nejednakosti“.
Milanović je autor knjige The Haves and the Have-Nots (Oni koji imaju i oni koji nemaju) iz 2011. godine, zbirke eseja o raspodeli dohotka, koju je The Globalist izabrao za knjigu broj jedan na listi „najboljih knjiga 2011. godine“.
Milanović je član savetodavnog odbora organizacije Akademici se zalažu protiv siromaštva (Academics Stand Against Poverty - ASAP). U avgustu 2013. godine, časopis Foreign Policy uvrstio ga je među 100 najboljih „tviteraša“ koje treba pratiti. U novembru 2014. godine postao je spoljni saradnik Centra za globalni razvoj u Vašingtonu, DC.
Od maja 2014. godine piše blog globalinequality.
Njegova knjiga Global inequality: A New Approach for the Age of Globalization (Globalna nejednakost: Novi pristup za doba globalizacije) objavljena je u aprilu 2016. godine. Knjiga je, u nemačkom prevodu dobila Nagradu Bruno Krajski za najbolju političku knjigu 2016. godine, Nagradu Hans Methefer za najbolju knjigu iz ekonomije koju dodeljuje Fondacija Fridrih Ebert 2018. godine i uvrštena je među 12 najboljih knjiga iz oblasti biznisa i ekonomije Financial Times-a objavljenih 2016. godine. Dobio je, zajedno sa Marijanom Macukato, Nagradu Leontief za unapređenje granica ekonomske misli 2018. godine.
Njegova knjiga Capitalism, Alone: The Future of the System that Rules the World (Samo kapitalizam: Budućnost sistema koji vlada svetom) objavljena je u septembru 2019. godine. Časopis Foreign Affairs uvrstio ju je na listu najboljih knjiga za 2020. godinu. U julu 2020. godine, magazin Prospect uvrstio ga je među 50 najboljih mislilaca za 2020. godinu.
