Nečista krv
Borisav Stanković
Novi naslovi, Balkanon / Re:publika
"I sve to, ta tolika svetlost, sa tolikim ognjevima, praskanjem, bleštanjem poče da je plaši. Kao da pod nogama ne oseća zemlju, odozgo nije zaklopljena kućnim krovom, dimnjakom, već kao da se sve to oko nje, zajedno s njom, kreće, ide, i sve veće biva."
Nečista krv nas postupno i nijansirano uvlači u život Sofke i njenog okruženja, do te mere da vremenom počinjemo da osećamo talasanje unutrašnjih fluida glavne junakinje, počinjemo da prepoznajemo dramu koja krajnje konsekvence ima u javnosti, u životu zajednice, dok su njeni stvarni začeci u neprozirnim dubinama erosa i telesnosti.
Stankovićevo remek-delo je i svojevrsno polazište niza kodifikacionih principa koji nam određena iskustva, osećanja, slutnje, nesvesne flukseve i sudare kulturnih obrazaca, prevode u simboličke predstave.
Reč je o romanu temeljno erotizovanog književnog pisma, romanu koji kao retko koje književno delo uspeva da umetnički otelotvori nevidljivo u vidljivom, neopipljivo u samom telu, da približi ono nedosegnuto u erotskoj želji. Zato je iznova moderan i aktuelan, iznova je blizak svakoj čitalačkoj generaciji.
(Goran Korunović)
- ISBN: 9788660363635
- Broj strana: 250
- Pismo: latinica
- Povez: Mek
- Format: 20x14
- Godina izdanja: 2025
Borisav Stanković
Borisav Stanković rođen je u Vranju 25. marta 1876. Ubrzo mu umiru roditelji pa brigu o dečaku preuzima njegova baba po ocu, Zlata, čiji život će mu kasnije biti inspiracija za pripovetke Tetka Zlata i Uvela ruža. Pohađa osnovnu školu i gimnazuju u Vranju, školovanje potom nastavlja i završava u Nišu, gde su mu, između ostalih, profesori bili književnik Ilija Vukićević, istoričar književnosti Jaša Prodanović i budući političar Ljubomir Davidović. Od 1896. do 1901. studira na ekonomsko-političkom odseku Velike škole u Beogradu, a u isto vreme se izdržava radeći kao praktikant u Državnoj štampariji, Ministarstvu prosvete i Ministarstvu spoljnih poslova. U časopisu Iskra 1898. objavljuje prve pripovetke: Stanoja, Đurđevdan i Prva suza, da bi već naredne 1899. objavio i prvu zbirku, Iz starog jevanđelja, za kojom su ubrzo usledile i knjige Božji ljudi i Stari dani. U Narodnom pozorištu 20. oktobra 1901. sa velikim uspehom je izvedena drama Koštana. U to vreme počinje da radi na romanima Nečista krv, Pevci i Gazda Mladen, od kojih će samo prvi završiti. Od jula 1903. do jula 1904. boravi u Parizu. Radi u Ministarstvu prosvete, kao carinarnik na železničkoj stanici u Beogradu, poreznik u Nišu, potom kao kontrolor državne trošarine na Bajlonijevoj pijaci, da bi od 1913. ponovo prešao u Ministarstvo prosvete. U časopisima i listovima, najviše u Politici, objavljuje pripovetke i odlomke iz romana Nečista krv, koji se u konačnom izdanju i pojavljuje 1910. godine. Pišući o ovom delu Jovan Skerlić konstatuje da je to „dvostruka dobit za srpsku književnost: ne samo stoga što srpska književnost dobija jedan roman od velike vrednosti, nego i stoga što se sada potpuno razbija strah koji je vladao i kod onih koji su najviše verovali u originalni i snažni talenat Borisava Stankovića.“ Po izbijanju Prvog svetskog rata sa porodicom prelazi u Niš. Od oktobra do decembra 1915. sa vojskom stiže do Podgorice. Njegova supruga i dve ćerke vraćaju se za Beograd. Stankovića zarobljavaju Austrijanci i u konvoju vode prema Mađarskoj, ali ga zbog pojave pegavog tifusa zadržavaju u Derventi. Zahvaljujući zalaganju književnika Koste Hermana oslobođen je iz logora i vraćen u Beograd. O životu u okupiranoj prestonici piše u nedovršenim delima Pokušaj autobiografije i Uspomene. Sarađuje sa okupacionim Beogradskim novinama zbog čega će ga javnost osuđivati nakon oslobođenja. Od aprila 1920. pa do penzionisanja 1927. radi u Ministarstvu prosvete. Sve više se povlači iz književnog i javnog života, što zbog bolesti, uremije, što zbog konstantnih napada na njegovu ličnost u štampi. Rado se druži sa glumcima Narodnog pozorišta, posebno sa Čiča-Ilijom Stanojevićem. Umire u svojoj kući na Dorćolu 21. oktobra 1927. godine. Sahranjen je dva dana kasnije na Novom groblju u Beogradu.
Bibliografija prvih izdanja dela Borisava Stankovića:
Iz starog jevanđelja, Radikalna štamparija, Beograd, 1899.
Božji ljudi, Braća M. Popović, Novi Sad, 1902.
Koštana: komad iz vranjanskog života u četiri čina sa pevanjem, Štamparija Petra Jockovića, Beograd, 1902.
Stari dani, Srpska književna zadruga, Beograd, 1902.
Pokojnikova žena, Knjižarnica Bože O. Dačića, Beograd, 1907.
Nečista krv, Nova štamparija „Davidović“, Beograd, 1910.
