Sabrane pesme Judite Šalgo
Judita Šalgo
Poezija, Akcija 3 za 1599
„Sabrane pesme Judite Šalgo“ su kapitalno izdanje Kontrast izdavaštva koje okuplja tri ključne zbirke jedne od najoriginalnijih srpskih pesnikinja. Od lirske introspekcije u „Obalom“, preko avangardnog eksperimenta "tajmizma" u „67 minuta, naglas“, gde se poezija tretira kao performativni čin, do filozofske dekonstrukcije jezika i stvarnosti u „Životu na stolu“, Judita Šalgo pomera granice poetskog izraza. Njen rad je poziv na aktivno čitanje, preispitivanje percepcije i dijalog sa delom koje je i danas izuzetno relevantno i provokativno. Nezaobilazno štivo za ljubitelje duboke i eksperimentalne poezije.
„Sabrane pesme Judite Šalgo“ u izdanju Kontrast izdavaštva donose celovit uvid u poetski opus jedne od najoriginalnijih figura srpske književnosti 20. veka. Kroz tri ključne zbirke – „Obalom“ (1962), „67 minuta, naglas“ (1980) i „Život na stolu“ (1986) – čitaoci imaju priliku da prate izuzetnu evoluciju autorke koja je neprestano preispitivala granice jezika, forme i samog čina pisanja. „Obalom“ predstavlja lirske temelje njenog sveta, prožete dubokom introspekcijom i snažnom vezom sa prirodom. Pesme poput „Širina“ i „Nokturno“ stvaraju atmosferu snova, čežnje i tišine, protkanu egzistencijalnim pitanjima o identitetu, ljubavi, smrti i pamćenju. Šalgo koristi bogatu metaforiku da spoji unutrašnje i spoljašnje pejzaže, nagoveštavajući već tada filozofsko promišljanje koje će kasnije razviti. Lirski jezik, iako naizgled tradicionalan, služi kao podloga za kompleksne teme cikličnosti života i potrage za smislom. Središnja zbirka, „67 minuta, naglas“, označava radikalan zaokret ka eksperimentalnoj, metajezičkoj poetici. Ovde se Judita Šalgo posvećuje dekonstrukciji procesa čitanja, pisanja i percepcije, uvodeći koncept "tajmizma" – literaturu u kojoj je vreme estetička jedinica. Kroz „Vežbe disanja“, „Rečnik“ i „Novinske slike“, ona stvara performativne tekstove koji pozivaju čitaoca na aktivno učešće, čineći ga koautorom i izvođačem. Poezija postaje "literatura fizičkog dodira", efemerna i interaktivna. „Uputstvo za čitanje“ i „Dodatak jelu“ dodatno naglašavaju fizički angažman i autorkino preispitivanje suštine književnosti. Ova zbirka je avangardni poduhvat koji anticipira savremene umetničke tokove, pomerajući granice poetskog izraza i čitalačkog iskustva. „Život na stolu“ produbljuje teme iz prethodnih zbirki, sada sa još izraženijom filozofskom rezignacijom i jezičkom preciznošću. Poezija je „jezička akupunktura“, gde se „plitki ubodi olovke jedva dotiču maštu“. Kroz pesme poput „Povratnih glagola“, „Naglavačke“ i „Gluvi telefoni“, autorka istražuje odnos jezika i stvarnosti, neizrečenog i fragmentiranog. Metafora "stola" postaje centralna za promišljanje života, smrti, stvaranja i konzumacije. Šalgo dekonstruiše „tumačenje poezije“ i kroz „Figurae Veneris“ preispituje rod i identitet. „Opis“ demonstrira izvanrednu sposobnost dekonstrukcije stvarnosti kroz reči, dok „Kula“ simbolizuje napor stvaranja i težinu smisla. Ova zbirka kulminira autorkinim traganjem za novim jezikom za istraživanje fundamentalnih pitanja postojanja. Judita Šalgo nije bila pesnikinja koja se lako žanrovski određivala. Njen rad je hibridan, avangardan i modernistički. „Sabrane pesme“ su poziv na dubinsko čitanje i dijalog sa autorkom koja je anticipirala mnoga pitanja savremene umetnosti i filozofije. Ovo izdanje Kontrast izdavaštva nije samo omaž velikoj autorki, već i neophodan doprinos razumevanju složenosti srpske književnosti 20. veka. Kroz tri faze stvaralaštva, Judita Šalgo nam je ostavila delo koje nastavlja da provocira, inspiriše i menja način na koji mislimo o poeziji, jeziku i životu, ostavljajući trajan trag i pozivajući na stalno preispitivanje percepcije sveta.
- ISBN: 9788660362355
- Broj strana: 144
- Pismo: Latinica
- Povez: Mek
- Format: 19,6X12,7
- Godina izdanja: 2023
Judita Šalgo
Judita Šalgo (1941-1996) bila je jugoslovenska i vojvođanska spisateljica (pesnikinja i pripovedačica). Pisala je i eseje i prevodila sa engleskog i mađarskog jezika. Studije završava u Beogradu, na Opštoj kniževnosti, 1966. a onda se vraća se u Novi Sad i udaje za Zorana Mirkovića 1967. Bila je urednica Tribine mladih (jednog od centara tadašnje eksperimentalne umetničke scene), a kasnije urednica Matice srpske. Sa obe pozicije smenjena je, najverovatnije iz političkih razloga. Umrla je od raka, 1996. u Novom Sadu.
