izabrane pesme

Izabrane pesme

Radmila Lazić

Poezija, Uskoro

Pred čitaocem je knjiga unutrašnjih napetosti, promena i višeglasja: poezija pobune i ranjivosti, samosvesti i sumnje, poleta i tihog otrežnjenja. Poezija koja se, iz knjige u knjigu, iznova (iz)bori za pravo na svoj glas.

Unesite e-mail adresu:

Poezija Radmile Lazić više od pola veka pomera granice savremenog srpskog pesničkog izraza. Kroz četrnaest zbirki ovaj izbor prati njene preobražaje: od ranog, svedenog i preciznog stiha, preko kolokvijalnosti, ironije i dramskog naboja, do zrelih fragmenata u kojima se vitalizam ukršta s melanholijom. U njenom pesničkom svetu intimni prostor sobe susreće grad, prirodu i pejzaž, dok ispovedni glas neprestano menja maske, uloge i registre.

Ljubav, seksualnost, materinstvo, abortus, nasilje, žensko autorstvo i pravo na sopstveni glas ulaze u pesmu bez ublažavanja i bez pristajanja na zadate društvene i jezičke konvencije. Psovka, humor, nežnost i gorčina kod Radmile Lazić pripadaju istom iskustvu: pokušaju da se život zahvati u njegovoj protivrečnosti. Istovremeno, ova poezija ne prestaje da ispituje samu sebe – mogućnost govora, smisao pisanja, odnos pesnikinje i publike, granice poetske komunikacije.

Pred čitaocem je knjiga unutrašnjih napetosti, promena i višeglasja: poezija pobune i ranjivosti, samosvesti i sumnje, poleta i tihog otrežnjenja. Poezija koja se, iz knjige u knjigu, iznova (iz)bori za pravo na svoj glas.

Sonja Veselinović

  • ISBN: 9788660364496
  • Broj strana: 210
  • Pismo: Latinica
  • Povez: Broš
  • Godina izdanja: 2026

Radmila Lazić
Radmila Lazić rođena je u Kruševcu, živi u Beogradu. Piše poeziju, eseje i kratku prozu. Objavila je zbirke poezije: "To je to" (1974), "Pravo stanje stvari" (1978), "Podela uloga" (1981), "Noćni razgovori" (1986), "Istorija melanholije" (1993), "Priče i druge pesme" (1998), "Iz anamneze" (2000), "Doroti Parker bluz" (2003. i 2004), "Zimogrozica" (2005), "In vivo" (2006), "Magnolija nam cveta itd." (2009), "Crna knjiga" (2014), "Hulim i potpisujem" (2022), "Život posle života" (2024); pet izbora iz poezije: "Najlepše pesme Radmile Lazić", "Srce međ zubima", "Poljubi il ubi", "Zemni prtljag" i "Ono što zvah ljubav" (izbor iz ljubavne poezije). Objavila je i dve knjige eseja, "Mesto žudnje" (2005) i "Misliti sebe" (2012), knjigu kratke proze, "Ugrizi život" (2017). Koautorka je (s Biljanom Jovanović, Radom Iveković i Marušom Krese) antiratne prepiske, "Vjetar ide na jug i obrće se na sjever" (Suhramp, 1993, Apatridi, B92, 1994). Autorka je prve antologije savremene ženske poezije "Mačke ne idu u raj" (2000), kao i antologije srpske urbane poezije "Zvezde su lepe ali nemam kad da ih gledam" (2009). U Španiji joj je objavljena antologija srpske savremene ženske poezije, "Ligera vuela la sombra" (Vaso Roto, 2021). Pokrenula je (1995/96) i uređivala prvi časopis za žensku književnost "ProFemina" kao i biblioteke "Femina" (Prosveta) i "Prethodnice" (Narodna knjiga). Njene pesme zastupljene su u brojnim antologijama srpske poezije, u zemlji i inostranstvu. Pesme su joj prevođene na nemački, engleski, italijanski, poljski, mađarski, rumunski, norveški, bugarski, japanski, makedonski, španski... Knjige izabranih pesama objavljene su joj na makedonskom, engleskom, norveškom, nemačkom i slovenačkom: "Метафизика на самракот" u prevodu Branka Cvetkovskog (Makedonija, 2001); "A Wake for the Living" u prevodu Čarlsa Simića (Graywolf Press, USA, 2003) i "A Wake for the Living" (Bloodaxe, England, 2004); "Med hjartet mellom tennene" u prevodu Nataše Ristivojević Rajković i Torsteina Stieglera Seima (Solum Forlang, Oslo, 2005); "Das Herz zwischen den Zähnen" u prevodu Mirjane i Klausa Wittmann (Erata, Leipzig, 2011); "Brez anestezije" u prevodu Urbana Vovka (Beletrina, Ljubljana, 2019). Dobitnica je nagrada za poeziju: „Milan Rakić” (1981) za zbirku Podela uloga; „Đura Jakšić” (2000) za zbirku Iz anamneze; „Desanka Maksimović” (2003) za doprinos srpskoj poeziji; „Vladislav Petković Dis” (2004) za autentičan doprinos identitetu srpskog pesništva; „Vasko Popa” (2005) za zbirku "Zimogrozica"; „Jefimijin vez” (2008) za zbirku "In vivo"; „Istok–Zapad” (2009), nagradu „Laza Kostić” (2010) za zbirku "Magnolija nam cveta itd"; „Milica Stojadinović Srpkinja” (2014) za zbirku "Crna knjiga". Za zbirku "Život posle života" dobila je nagradu “Branko Miljković”. Dobitnica je regionalne nagrade festivala „Druga prikazna” za kratku priču (2018, Skoplje, Severna Makedonija), kao i nagrade Društva pisaca Makedonije za 2025. godinu. Nositeljka priznanja za vrhunski doprinos kulturi Republike Srbije. Članica Srpskog PEN centra.