Poeme i pesme Aleksandra Vuča

Aleksandar Vučo

Poezija, Novi naslovi, Akcija 3 za 1599

Otkrijte Aleksandra Vuča, neprikosnovenog majstora srpskog nadrealizma, kroz ključnu zbirku "Poeme i pesme" "Kontrast izdavaštva". Ovo izdanje nudi sveobuhvatan uvid u delo koje decenijama intrigira i provocira. Od fragmentacije sopstva u "Rasturanju", preko groteskne društvene satire "Humora Zaspalog", do oštre kritike institucija u "Ćirilu i Metodiju" gde je "Prosveta – gola privatna svojina", Vučo ne ostavlja ravnodušnim. Njegova poetska avantura, obeležena jezičkim eksperimentima i oniričnim slikama, vodi vas kroz svet gde se granice jave i sna brišu, a egzistencijalna pitanja postavljaju sa neviđenom snagom. Ne propustite esencijalno delo koje će vam proširiti vidike i zauvek promeniti doživljaj poezije.

Cena: 599,00 RSD 799,00 ušteda: 200,00 RSD (-25%)
Cene su u dinarima sa uračunatim PDV-om.
Zapiši posvetu koju ćemo odštampati na prvoj stranici knjige koju poručuješ:

Aleksandar Vučo (1897-1985), neprikosnoveni velikan srpske avangarde i nadrealizma, predstavlja se u zbirci "Poeme i pesme" kao vizionar čije delo i danas odjekuje snagom i originalnošću. Ova sveobuhvatna knjiga "Kontrast izdavaštva" nije samo pregled pesama, već ulaznica u jedinstven poetski univerzum koji provocira, opčinjava i tera na preispitivanje stvarnosti. Vučova poezija je intenzivno iskustvo koje zahteva aktivno proživljavanje. Kroz cikluse kao što su "Krov nad prozorom", "Humor Zaspalo", "Nemenikuće", "Ćirilo i Metodije", "Alge", "Ergela nesanice" i "Nepovrat Humora Zaspalog", pesnik dosledno istražuje teme dezintegracije subjekta, društvene kritike, oniričnih pejzaža i egzistencijalne borbe. U ranijim radovima, poput "Rasturanja" iz "Krova nad prozorom", Vučo se suočava sa fragilnošću identiteta: "Rasturiću rastopiću sebe", ukazujući na aktivnu dekonstrukciju sopstva. Ovo rano stvaralaštvo prožeto je unutrašnjim nemirom i potragom za autentičnom egzistencijom, gde se granice između jave i sna neprestano zamagljuju. "Humor Zaspalo" donosi prepoznatljivu grotesku i tamni humor, uz oštru društvenu satiru. Vučo razobličava malograđanštinu i korumpiranost kroz provokativne slike, kao što je "Slovenska duša francuski krompir". Jezik postaje oruđe za dekonstrukciju smisla, stvarajući bizarno, ali upečatljivo iskustvo. Primer "Noću su zujale zukare Zelene muve mrtvačke To siluju malu devojku Na crte krte igračke" savršeno ilustruje ovu estetiku. "Nemenikuće" i "Ćirilo i Metodije" produbljuju Vučovu beskompromisnu kritiku društvenih institucija. Nemenikuće su alegorija za raspadajući urbani pejzaž, prožet bolešću i nepravdom, dok "Ocevi" u "Ćirilu i Metodiju" simbolizuju autoritarne sisteme. Stihovi poput "Prosveta – gola privatna svojina" naglašavaju instrumentalizovanu prirodu temeljnih društvenih stubova, a prikaz "hrišćanskog grada" kao mesta kontradikcija svedoči o njegovom prodornom cinizmu. U kasnijim "Algama", Vučo dostiže zrelo nadrealističko majstorstvo. Pesme iz "Glagola" su poziv na buđenje i transformaciju, dok "Snoviđenja o Sidri" zaranjaju u dubine podsvesti. "Bogomoljka" je snažna metafora za destruktivnu snagu ljubavi i opstanka. Filozofske refleksije o postojanju, stazi i smislu prisutne su u delovima kao što su "Pokreti bez kretanja" i "Algebra subjektivnosti". "Ergela nesanice" istražuje nesanicu kao portal u izmenjene mentalne pejzaže, sa motivima konja i jurnjave koji predočavaju nezadrživ tok misli. Završni "Nepovrat Humora Zaspalog" retrospektivno sagledava teme starenja i sećanja. Dijalog između "A" i "Z" je unutrašnja borba pesnika sa sopstvenim nasleđem i protokom vremena. "Biti zakopan je druga polovina zemlje – njena sutrašnjica”, poslednja je staza njegovog šapata" – ovaj stih sažima egzistencijalnu težinu i filozofsku dubinu celokupnog dela. Vučov stil karakteriše jezička smelost: slobodan stih, odsustvo konvencionalne interpunkcije, neologizmi i neočekivane jezičke konstrukcije stvaraju jedinstven ritam. Njegova imaginacija je uvek upečatljiva, krećući se od vizceralnog do eteričnog, sa višeslojnim simbolima koji pozivaju na brojne interpretacije. "Poeme i pesme" Aleksandra Vuča nisu samo književno delo, već intelektualna avantura. One nas suočavaju sa sopstvenim nesvesnim, uče nas da pronađemo lepotu u raspadanju i smisao u pobuni. Relevantne su i danas, postavljajući univerzalna pitanja o identitetu, društvu i ljudskoj prirodi. Ova zbirka je esencijalni uvid u delo jednog od najvećih srpskih pesnika, čije stvaralaštvo obeležilo je epohu i ostavilo neizbrisiv trag u istoriji književnosti.

  • ISBN: 9788660362904
  • Broj strana: 180
  • Pismo: latinica
  • Povez: Mek
  • Format: 19,6X12,7
  • Godina izdanja: 2024

Aleksandar Vučo

Aleksandar Vučo (Beograd, 25. septembar 1897 – Beograd, 21. jul 1985) bio je srpski i jugoslovenski nadrealistički autor, poznat po svojim književnim i filmskim doprinosima.

Aleksandar Vučo rođen je u trgovačkoj porodici u Beogradu. Kao gimnazijalac pridružio se srpskoj vojsci 1915. godine, povlačeći se s njom preko Albanije. Nakon tog iskustva, odlazi u Francusku gde završava gimnaziju u Nici i upisuje Pravni fakultet na Sorboni u Parizu. Tamo je upoznao svoju buduću suprugu, Julijanu Simeonović, s kojom je imao dva sina – Đorđa i Jovana.

Po povratku u Beograd, Vučo se okrenuo književnom radu. Godine 1923. započinje saradnju s književnim časopisima, uključujući „Puteve“ i „Svedočanstva“. Vučova prva poema, Krov nad prozorom, izlazi 1926, dok je prvi roman, Koren vida, objavio 1928. godine.

Vučo je bio jedan od osnivača beogradske nadrealističke grupe, a zajedno s kolegama pokrenuo je almanah Nemoguće – L’impossible. Godine 1932. objavljuje čuvenu poemu Nemenikuće – Ćirilo i Metodije, kao i Humor Zaspalo, delo koje je vrhunac njegovog nadrealističkog stvaralaštva. Sledeće godine, sa Dušanom Matićem, piše Podvige družine Pet petlića, klasik moderne poezije za decu.

Tokom 1930-ih, Vučo je aktivno učestvovao u književnom i političkom životu. Bio je dva puta hapšen zbog marksističkih stavova – 1937. i 1939. godine. Tokom Drugog svetskog rata proveo je pet meseci u banjičkom logoru zbog učestvovanja u Narodnooslobodilačkoj borbi.

Nakon rata, Vučo se posvetio filmskoj umetnosti i postao upravnik filmskih preduzeća u Jugoslaviji, uključujući „Zvezda-film“ i „Avala-film“. Takođe, bio je predsednik Komiteta za kinematografiju i pisao je filmske kritike i scenarije. Za svoj rad dobio je više priznanja, uključujući Sedmojulsku nagradu za životno delo, nagradu Saveza književnika za roman Raspust, kao i Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, kojim ga je odlikovao Josip Broz Tito.

Vučo je ostao upamćen kao jedan od najvažnijih predstavnika nadrealizma u srpskoj književnosti, a njegovo delo je i dalje izuzetno značajno za proučavanje ovog pravca.
 

Dela

Poezija:

1926: Krov nad prozorom
1932: Nemenikuće
1932: Ćirilo i Metodije
1930: Humor Zaspalo
1933: Podvizi družine Pet petlića
1935: Marija Ručara
1951: Mastodonti
1968: Alge
1978: Nepovrat Humora Zaspalog
1945: Moj otac tramvaj vozi

Proza:

1928: Koren vida
1929: Ako se još jednom setim ili načela (roman)
1940: Gluvo doba

Trilogija:
1954: Raspust
1957: Mrtve javke
1966: Zasluge

Druga trilogija:
1973: Omame
1976: I tako, dalje Omame
1980: Omame, kraj